Božić u zagrebačkoj katedrali

Predragi!
“Pjevajte Gospodinu pjesmu novu! Pjevaj Gospodinu sva zemljo! Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!” (Ps 95, 1-2).
Predragi, prihvatimo radosni poziv koji je odjeknuo u pripjevnom psalmu. Pjevajmo Gospodinu i hvalimo ime njegovo jer danas se obistinilo iščekivanje pravednika. Isusov nas Božić rasvjetljuje i ispunja naša srca radošću jer nam je djetešce iz Betlehema omogućilo vidjeti i doživljeti Gospodinovu dobrotu i milosrđe.

Poslanik Gospodinov došao je među nas, Bog je s nama. Ispunilo se vrijeme iščekivanja. Okrunjena je vjera budnih srdaca pravednika, ponajprije Isusove Majke.

Iščekivanje izraelskih pravednika simbol je svakog ljudskog iščekivanja, a osobito iščekivanja spasenja koje je izvor života, slobode i radosti, iščekivanja samog Spasitelja.

Kako se ne otvoriti ovom iščekivanju i u današnjem svijetu? Kako ga ne prepoznati iako je često skriveno u tajnosti ljudskih savjesti? Zar nisu i osjećaji nesigurnosti i neizvjesnosti, koji snažno potresaju društvo, samo izrazi tog iščekivanja? Zar to ne potvrđuje i potreba za iskrenijim i dubljim odnosima među ljudima? Ne potvrđuje li tu opću težnju i sve jasnija svijest složenosti međunarodnih odnosa i stanja u svijetu, kao i sve veća potreba za izgradnjom novog pravednijeg svjetskog poretka s manje sukoba?
Sve je to samo znak iščekivanja skrivena u ljudskom srcu. Iako ponekad izgleda kao da suvremeni čovjek nikoga ne očekuje i da mu je najmanje potreban Spasitelj.
Ali i današnjem čovjeku Krist prvi dolazi ususret. Poslan od Oca, kao i prije dvije tisuće godina, On se i danas razotkriva svijetu, pa i onima koji ga ne iščekuju, on je među nama i prije čovjekova traženja.

Čovjeku je potreban Božić. Evanđelje po Ivanu koje se u današnjoj glavnoj božićnoj misi naviješta tako nam je poznato, a ipak uvijek tako novo, u svojoj jednostavnosti tako snažno i uzvišeno: “I riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14).
To je sav Božić. To je srce Božića, sama bit, savršen i istinski sažetak Božića. Bez toga događaja nema Božića, nema kršćanskoga Božića.

Ta je poruka upućena nama okupljenima na Svetkovini Božića. Ona je i poziv da se hrabro uzdignemo iznad ponuda koje nam o Božiću daju novouvedeni običaji suvremenog društva. Slavljenje Božića nastoji se osiromašiti, da ne kažem izobličiti, svesti na profano i svjetovno, sa željom bijega u konzumizam.

Uzdignimo se iznad toga i još jedanput otkrijmo neusporedivu originalnost, iznenađujuću novost, jedinstvenu ljepotu i privlačnost kršćanskoga Božića.

Zaustavimo li se na trenutak i razmislimo, shvatit ćemo da se nalazimo pred nečim ljudski nezamislivim. No riječ je o stvarnom događaju: “I Riječ tijelom postade”! Vječna Riječ Božja utjelovila se i postala čovjekom, čovjekom poput nas, čovjekom za nas.

Kristovim utjelovljenjem u krilu Djevice Marije iz Nazareta, naše se tijelo i tijelo svakog čovjeka na svijetu povezalo s tijelom Sina Božjega. Trajna je to i čvrsta povezanost između Krista i čovjeka, duboka uzajamnost koju nitko i ništa ne može raskinuti. Isusovim rođenjem u Betlehemu, usred naših kuća izgrađena je nova i neočekivana kuća: kuća Božja. “I nastani se među nama”. Dio Božje kuće je i naša domovina Hrvatska, naš grad Zagreb, a Božja je kuća neuništiva.
Povezanost u srodstvu između Boga i čovjeka nepresušni je i trajni izvor nade. Zato je razumljivo što se u evanđeoskim izvješćima Isusova rođenja i djetinjstva tako često i ustrajno ponavljaju Božje riječi: Ne bojte se!

Možda ove riječi izazivaju sumnju i nevjericu, možda će nas rasrditi ili čak sablazniti. Je li moguće ne osjećati strah pred tolikim poteškoćama, patnjama, siromaštvom, nepravdama, gaženjem ljudskog dostojanstva i nesrećama koje se događaju pojedincima, obiteljima, skupinama, narodima i cijelom čovječanstvu?
Nitko ne može zanijekati zlo i nemir koji se poput zlokobne sjene smrti u najrazličitijim oblicima nadvijaju nad čovječanstvom. O Riječi koja čovjekom posta evanđelist je zabilježio: “u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze” (Iv 1, 4-5).

Njegova svjetlost ne prestaje svijetliti, njegov život ne prestaje rađati novim životima. Svjetlo i život je sam Krist Gospodin, pobijeđeni su tmina i smrt. To je čin vjere, možda čin hrabre vjere, ali uvijek – s pomoću milosti Božje – moguće vjere. Čin je to vjere koju Božić od nas zahtijeva.

Božić u svojoj jednostavnosti i blizini ulijeva čovjeku sigurnost da Bog postoji! Božić je Božji zagrljaj čovjeka. Zapravo, taj #!zagrljaj#! nije samo znak i potvrda očinske Božje ljubavi, nego je on dar, ostavština Sina jedinorođenca. Sam Sin daruje se svijetu u obličju djeteta, sličan bilo kojem djetetu, Emanuel, Bog s nama.

Dar je to neizmjerne i neprocjenjive ljubavi Božje spram čovjeka, svakog čovjeka i svih ljudi. Božić nas podsjeća da moramo obnoviti i osnažiti svijest o žarkoj Božjoj ljubavi koja ponire duboko u naša srca, prožima nas, mijenja i obnavlja te obogaćuje svojim milosnim darovima, a to su mogućnost sudjelovanja u Božanskom životu i uzdignuće ljudske osobe u dostojanstvo žive slike Božje.
U svjesnoj zahvalnosti za ovu ljubav i darove možemo se obratiti Kristu, Sinu Božjem koji je postao čovjekom i moliti ga za sve ono što nosimo na srcu kao pojedinci, obitelji ili narod.

Želim postati glasom naše Crkve i zamoliti Dijete Isusa, ponajprije za utjehu. Ti, maleno, siromašno, napušteno i nezaštićeno Djetešce daruj mir i utjehu svima koji su žalosni ili trpe zbog fizičkih, moralnih ili duhovnih boli. Daruj nadu i snagu pojedincima i obiteljima iskušavanima bolešću i patnjama, osamljenim i napuštenim starcima, siromašnima, prognanicima, odbačenima, zaboravljenima, ugnjetavanima, prezrenima, obespravljenima, beskućnicima, nezaposlenima, svima koji su bez nade i ljubavi.

Isusa molim najveći i najvažniji dar, dar pravog i pravednog mira za svakog od nas, za naše obitelji, za naše gradove i sela, za zajednice, za naš hrvatski narod, za našu Domovinu, za sve narode i države, za Isusovu domovinu, za cijeli svijet. Isusovim rođenjem u Betlehemu mir se uprisutnio, postao je milosnom snagom za svakog čovjeka koji ga želi, postao nezamjenjivom odgovornošću i neodgodivom dužnošću. Mir je izazov našoj slobodi!

Riječima, a još više srcem pape Ivana Pavla II. obratimo se molitvom Mariji, Majci Sina Božjega koji je čovjekom postao:
“Kraljice mira, moli za nas!
K tebi upiremo svoj uplašeni pogled, Tebi se utječemo puni povjerenja u ovo vrijeme obilježeno brojnim nesigurnostima i strahovima od sadašnjosti i budućnosti našega planeta. Uslišaj vapaje svih žrtava rata i onih koji trpe zbog najrazličitijih oblika nasilja koje krvlju natapa zemlju. Rasprši tmine žalosti i osamljenosti, mržnje i osvete. Otvori razum i srca povjerenju i opraštanju!
Kraljice mira, moli za nas!
Majko, nade i milosrđa izmoli ljudima trećeg tisućljeća dragocjeni dar mira. Mir izmoli ponajprije narodima u kojima se svakodenvno gine i umire.
Daj da se svako biće, bilo koje rase i kulture, susretne s Isusom koji se u otajstvu Božića spustio na zemlju kako bi nam donio svoj mir.
Marijo, kraljice mira, daruj nam Krista, pravi mir svijeta!”

Predraga braćo i sestre, obnovljenom vjerom i nadom, zagledani u maleno Dijete u jaslama, živimo dosljedno svoj kršćanski poziv i budimo kvasac i sol ovoga svijeta donoseći svugdje radost i mir. Obnavljamo spone povjerenja, uzajamnog poštivanja, razumijevanja i solidarnosti u sredini u kojoj živimo.

Molimo da nas Božić obdari milošću da se svi osjetimo braćom i sestrama u Kristu, sinovima i kćerima jednog Oca na nebesima i da svi prihvatimo spasenje koje nam je došlo po Djetetu rođenom od Marije Djevice.

Svima vama i vašima, svima koji ste povezani s nama putem radija i televizije, radosna srca čestitam Božić.