Poštovani gledatelji i slušatelji u domovini i inozemstvu,
draga braćo i sestre!

1. Bog nas u blagdanu rođenja svojega Sina Isusa od Djevice Marije pohađa baš na izmaku godine. Doba je to kada su dani kratki, a noći duge. Doba je to kada čovjekov hod nerijetko oteža; doba kada čovjek, usred iscrpljenosti od svakodnevnih nastojanja i životnih borba često pita: kako dalje? I kao da to nije dovoljno, jer i ovih nas dana potresaju vijesti o strašnim ratovima te nasilju koje svijetom širi zloguki osjećaj zebnje. Kako se u takvom ozračju istinski raspoložiti za slavlje Božića? Molim vas da nikada ne posumnjamo u ovo što ću sada reći: Bog se nije rodio zato da bi čovjeka obvezao slaviti Božić. Upravo suprotno. Bog se rođenjem svojega Sina nastanio među nama, da bi nas spasio unatoč svim našim slabostima. To je bezuvjetna Božja ljubav. Na Božić slavimo Božju ljubav, utjelovljenu u Isusu Kristu.

2. O Božjoj bi se ljubavi prema čovjeku, o njegovu odnosu prema svakome od nas moglo govoriti na onoliko načina koliko je i ljudi na svijetu. Postavši čovjekom, Isus je postao jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu. Svakoga je od nas Bog drukčije dotaknuo, a taj je dodir samo nama poznat. “Naime, svojim se utjelovljenjem Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem” (GS, 22). Otajstvo utjelovljene Riječi, što ga slavimo na Božić, najpotpunije tumači čovjeku tko je čovjek. Po Isusu rođenom u Betlehemu svatko je od nas otajstveno povezan s Bogom. Božić nam govori o Bogu, o Božjim osobinama, o Božjem odnosu prema nama, o Božjoj blizini, o Božjoj nenametljivosti, o Božjoj obazrivosti. O tome nam govori i biblijska predaja o Isusovu rođenju. Isus je došao na svijet, a da nije poremetio mir nijedne ljudske kuće. Rodio se u štalici. Nebeski Otac za rođenje svojega Sina nije organizirao kraljevski doček. Prvi su mu se poklonili siromašni pastiri. Mudrace, pak, s istoka sjaj jedne zvijezde dopratio je do Isusa u Betlehemu. On je zato Emanuel – s nama Bog!

3. Zagledani u božićno otajstvo upitajmo se kako bi izgledali odnosi među ljudima: u obitelji, među prijateljima, na radnom mjestu, u školi, znanosti, kulturi, medijima i uopće u društvu, kada bi svakoga vodila božićna obazrivost, nenametljivost, ta osobina po kojoj se nikada osobni ili grupni interesi ne stavljaju ispred dobra drugih? Imajmo hrabrosti postaviti pitanje: kako bi se razvijali odnosi u svijetu, u kojem vlada sveprisutnija napetost, kad ne bi bilo nametljivosti i sebičnosti koja ugrožava slobodu drugih ljudi, naroda i država? Nismo li i u našem hrvatskom društvu tako često žrtve nametnutih i proizvedenih sukoba? Pitanja je mnogo, no sada valja stati jer, siguran sam, postoji način da se, baš u svjetlu Božića, procijeni svaki osobni i društveni odnos. Gdje god je prisutna nametljivost, sebičnost, nepoštivanje drugoga u njegovu ljudskom dostojanstvu, trpi i čovjek i društvo; gdje god se rađa božićno poštivanje ljudskog dostojanstva, svi su na dobitku.

4. Papa Franjo u netom završenoj Godini milosrđa prizvao je u svijest ljudima današnjice da je Božje ime milosrđe – a milosrđe je uvijek posve nenametljivo. Ono je, rekli bismo, Božji model djelovanja. Na Božić, kada slavimo svetkovinu Isusova rođenja, smijemo ustvrditi da je Isusovo rođenje u Betlehemu, rođenje istinskoga milosrđa koje jedino spašava čovjeka. Stoga i za ove božićne dane vrijede Papine riječi koje rado prenosim:
“Ovo je vrijeme milosrđa. Svaki je dan našega hoda prožet Božjom prisutnošću koja vodi naše korake snagom milosti koju Duh ulijeva u srce, kako bi ga oblikovao i učinio sposobnim ljubiti.
Vrijeme je milosrđa za sve i za svakoga, kako nitko ne bi pomislio da je izuzet iz Božje blizine i snage njegove nježnosti.
Vrijeme je milosrđa kako bi oni što su slabi i nezaštićeni, daleki i sami, uzmogli primijetiti prisutnost braće i sestara koji ih pridižu u njihovim potrebama.
Vrijeme je milosrđa kako bi siromasi na sebi osjetili pogled poštovanja, ali i pozornosti onih koji, nakon što su pobijedili ravnodušnost, otkrivaju bitno u životu…” (Papa Franjo, Apostolsko pismo Misericordia et misera, 21).

Dragi prijatelji, Bog nam je u Isusu rođenom u Betlehemu došao milosrdno, nježno i nenametljivo, a nastanit će se u nama u onoj mjeri u kojoj mu dopustimo.
Čestitajući svima Božić, od srca želim i Boga usrdno molim, da se to milosrđe novorođenoga Sina Božjega, koji je ljubav sama, nastani u svakome od nas, i trajno prožme sve naše osobne i društvene odnose: u našim obiteljima, Crkvi, Domovini, u čitavom svijetu koji čezne za mirom.

Svima sretan Božić!