Požega, 21. 12. 1998. (IKA) – Na početku svoje božićne čestitke požeški biskup Antun Škvorčević zapitao je ne pobuđuje li u čovjekovu srcu proslava Božića “umjetno i nestvarno ozračje, bijeg iz naše sive i nepromjenjive svakidašnjice”. U odgovoru biskup Škvorčević ističe kako danas čovjek živi u svijetu koji se “grči u svojim neuspjesima, označenosti sebičnim nadmetanjima ljudi na svim poljima djelovanja, gorčine koja je prisutna u mnogim dušama zbog prevarenih nada”. Stoga Božić, kako piše u čestitki, svojim porukama i raspoloženjima nosi sa sobom nešto novo i drugačije, izvorno ljudsko, djetinje lijepo i radosno.
Osvrćući se na trenutnu hrvatsku zbilju, požeški biskup ističe: “Nad naš hrvatski trenutak kao da se nadvila opasnost gubitka jasnoće ljudskoga i razumijevanja Božjeg. Zaglušuju ga različiti politički, gospodarski i ostali interesi, koji umnožavaju nesnošljivost i nepovjerenje. Nepravde se lako nanose, a teško odstranjuju. Kao da je u javnosti sve odsutniji čovjek, ishodište i cilj političkoga i gospodarskog djelovanja. Čini se da je čovjek među nama iz dana u dan sve veći gubitnik”. Biskup Škvorčević odgovor vidi u sve većem “zauzetijem traganju za dušom pastira i srcem mudraca, kojima se čuje nebo i razumije čovjek, u obitelji i na svim razinama javnog života ostvaruju božićna raspoloženja zajedništva, ljudske blizine i solidarnosti”. Čestitajući Božić i Novu godinu, biskup Škvorčević na kraju poručuje: “Neka ovog Božića cijela požeška biskupija po vama postane betlehemsko polje puno pastira i mudraca, koji se klanjaju Bogu, vole čovjeka kao najveću vrijednost nakon Boga, šire ozračje velikodušnosti, snošljivosti, praštanja i mira.”