Božićna čestitka šibenskog biskupa Ante Ivasa

“Hajdemo do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin!” (govorili su pastiri jedni drugima u prvoj Božićnoj noći.)

Neki se događaji dogode i brzo zaborave, potroše se ili tek zabilježe u nekom dnevniku, spomenaru ili kronici. Neki se događaji dogode i pamte, prenose se od čovjeka do čovjeka, iz generacije u generaciju, iz vremena u vrijeme i traju dugo. Neki se događaji dogode i uvijek ostaju događaj, živ, nov, svjež, nepotrošiv…, ostaje događaj koji se uvijek nanovo može vidjeti, čuti, dodirnuti, doživjeti i živjeti. Moguće je postati živi sudionik toga događaja. Eto, to je Božić, “događaj koji nam obznani Gospodin.” Božić je Bog Isus Krist, rođen za nas i među nama, u Betlehemu, što znači u “kući kruha”, da bude kruh života za sve ljude, narode i vremena.

I u ono vrijeme su taj događaj Božića neki Herodi htjeli ubiti. U neka druga vremena su ga htjeli učiniti bajkom.., zanijekati ga potpuno.., pretvoriti ga u mit ili tek ispraznu tradiciju…I u ova naša vremena događaj Božića mnogi pokušavaju pretvoriti u sezonsku potrošnu robu, u blještavilo (često neukusnih) nakita: svjetlucavih zvjezdica i zvončića, snježnih pahuljica djeda mraza ili božićnjaka, ili tek u najrazličitija darivanja, često lišena svakog božićnog smisla. Mnogima je to postala vrtoglavo unosna zarada.
Božić uvijek svemu odolijeva i uvijek ostaje i dolazi kao živi događaj koji traje nepotrošen i nepotrošiv: “pogledajmo događaj koji nam obznani Gospodin!” To je stoga jer se Božić najprije dogodio u živom srcu jedne žene, Gospe Marije i muža Josipa, u jednoj živoj, svetoj obitelji. Dogodio se u srcu zemlje, u jednoj špilji-štali, u malima i jednostavnima, u ljudima siromašna i čista srca, otvorenoga zemlji na kojoj su pošteno pasli svoja stada, i nebu od kojega su u nadi očekivali Božji dar: Mesiju, Spasitelja svega svijeta.

Neka Božić u nama i među nama odoli napastima “potrošne i prolazne robe!” Neka bude radosni događaj: iskustvo naše vjere, darivanje u ljubavi i oživljenje naše nade, zato što je Isus Krist-Božić-Spasitelj i danas među nama i s nama, u našim obiteljima, u našem narodu i Crkvi, u našim srcima. To je naša božićna želja i molitva.

Hajdemo i mi do Betlehema. Pogledajmo, dotaknimo događaj što se dogodio… Uđimo u ovaj Božić.., koga nam je Otac neopozivo darovao. Božić nam pruža svoje ruke da bismo ih mi mogli pružiti jedni drugima… On nam otvara svoje srce da mi imamo više srca za ovaj svijet koji sve više ostaje bez srca… On nam dariva mir da bismo ga mogli živjeti u sebi i darivati svim ljudima dobre volje. Tako će se ojačati i pomladiti ova umorna i stara zemlja naša. Otvorit će se i puniti “životom u izobilju.” I moći će odolijevati svim navalama sjena smrtnih koje se i danas nadvijaju nad našom lijepom zemljom Hrvatskom. I moći ćemo u njoj svi živjeti u miru i slozi, i biti sretniji i blagoslovljeniji, u boljem i pravednije raspodijeljenom obilju duhovnih i materijalnih dobara Božjih.

Draga braćo i sestre. U toj vjeri i nadi svima vama: novorođenima i djeci, mladima i odraslima, nemoćnima i umirućima, svim obiteljima i ljudima dobre volje, želim sretan i blagoslovljen Božić. I na dobro vam došlo “Mlado Lito!”