Draga braćo i sestre u Bogu-Božiću!
Božić, Bog se zaputio ljudima u susret. Najprije u jedno srce, majčinsko, Marijino. U jedno srce očinsko, Josipovo. U srce jedne obitelji, Nazaretske, jednoga naroda, izraelskoga. Zaputio se da u njima susretne i dotakne i zagrli sve ljude, sve obitelji, sve narode zemlje, za sva vremena, zauvijek. Zaputio se da u svim ljudima “miljenicima njegovim” zasja izvorni sjaj “slike Božje”, na koju je Bog stvorio i stvara svakoga čovjeka, kroz ljubav očinsku i majčinsku. Zaputio se da svi oni koji ga susretnu i prime, postanu “djeca Božja”. Zaputio se i još uvijek putuje.
I ove godine dolazi u susret najprije našim srcima, svakome čovjeku osobno. Dolazi našim obiteljima, narodu, svemu svijetu. On je naša Božićna radost.

Božić, Bog se “uputio”, utjelovio se i postao čovjekom. Rodio se i nastanio među nama. U špilji kamenoj, u jaslama na slami, siromašan da donese bogatstvo. U noći zvjezdanoj da bude “svjetlo svijeta”. Na pašnjacima gdje su pastiri čuvali svoja stada, da bude “dobar pastir”. Među vinogradima, da bude “trs a mi loze njegove”.
Za njega i njegovu obitelj “ne bijaše mjesta u svratištima betlehemskim ni u palačama jeruzalemskim”. A On je htio biti jednak svima, na popisu stanovnika zemlje. Upisan u carske knjige, kao svi podanici zemaljskih vladara i moćnika. Htio je podijeliti sudbinu malih i velikih, siromašnih i bogatih, slobodnih i zasužnjenih. I svima biti bliz, prijatelj i brat. Da se sa svakim može susresti izbliza, iskreno, oči u oči, srcem u srce. Da svatko može osjetiti dah njegove blizine, otkucaje njegova srca, iskrenost njegove ljubavi, njegovu darežljivost i predanje i dar “života u izobilju” koga je donio od Oca, da ga svima s ljubavlju pokloni.

Božić, Bog putuje u susretu s nama, s nama u zagrljaju, u ljubavi Božanskoj kojoj nema kraja. Upravo je to prva i najveća njegova Božićna želja i molba i čežnja, za kojom On od početka “svom dušom čezne”. “Ostanite u mojoj ljubavi”, poručuje nam. “Njegova se ljubav razlijeva u našim srcima”. Teče od jaslica do križa, od groba do uskrsnuća. Teče našim životima, našim obiteljima, poviješću našega naroda, teče s oltara njegove Crkve vjekovima. Teče “u sve dane do svršetka svijeta”. A s njom svim ljudima i narodima na zemlji teče pravi mir, teče istinska radost. Ima smisla živjeti!

Božić-Bog je opet došao. “Nemojmo se bojati otvoriti Kristu sva vrata” svoga života, svojih obitelji. Vrata radosti i muka svoga naroda, svoje domovine, svojih gradova i sela…” Otvorimo mu sve granice i zidove koje nas suprotstavljaju i dijele. Sve gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, civilizacije i razvoja… Jer nije moguće misliti da se može razriješiti ili riješiti pitanje o čovjeku ako se zaobiđe pitanje o Bogu koji je radi nas ljudi postao čovjekom” (sv. Ivan Pavao II.).

Dopustimo da se u svima nama i među nama, dogodi Božićni susret s Bogom koji nam dolazi. Ne tek usput, ne negdje izvan života, nego uživo, jer se tek u takvom susretu život ispunja svjetlošću u kojoj se možemo prepoznati međusobno, u kojoj možemo razlučiti dobro od zloga, istinu od laži i zajedno s njime i uz njegovu milost sigurno ići kroz sve izazove i bespuća života. I unatoč svemu, biti sretni.
Braćo i sestre, neka vas sve ovaj Božićni blagdanski susret sa živim Bogom ispuni vjerom, radošću i dobrotom.
S tom željom i molitvom svima vam nazivam: Sretan Božić i s njime sretna vam Nova godina 2015.
Vaš biskup +Ante