Zadar, (IKA) – Zadarski nadbiskup Ivan Prenđa predvodio je na Božić u katedrali Sv. Stošije u Zadru svečanu blagdansku misu na kraju koje je vjernicima udijelio papinski blagoslov s potpunim oprostom. Božić je vjerniku dar i zadatak, poručio je nadbiskup Prenđa. Vidljivim Božjim ulaskom u povijest u liku čovjeka želi se istaknuti da se Krist “upisuje kao kamen temeljac u povijest čovječanstva, u sudbinu svakog čovjeka i svakog ljudskog naraštaja. Božićno otajstvo dotiče sve čovječanstvo i svakog osobno. Otkako je Sin Božji postao čovjekom, stanovnikom ove zemlje, svi smo unaprijeđeni u svojtu Božju. Dakako, nitko silom, svatko milom, vlastitim odabirom”.
Objava u Kristu nije samo razumska spoznaja, nego i poziv da ga ljudi prihvate i slijede. Krist je posrednik najveće intimnosti suživota s Bogom. Tko tako čini, raduje se otkriću životnog smisla i cilja. Poput sv. Stošije, koja je mučena upravo na Božić, 304. g. Nadbiskup se spomenuo i žrtava ideologija koje su, rekao je, “preorale 20. st. Ali svjedoci ostaju i pamte se. Njihova je slava među ljudima trajna a njihovo je nebo u Bogu”.
No, ni Evanđelje ne prešućuje bolnu činjenicu koja ostaje kobnom mogućnošću svakog čovjeka pa i cijelih epoha ljudskog roda o neprihvaćanju Krista, upozorio je nadbiskup Prenđa, citirajući evanđelistu “K svojima dođe i njegovi ga ne primiše”. U Ivanovu se proslovu povijest prikazuje kao stalni sukob i suprotstavljanje svjetla i tame. Vječni je izazov, osobito na Božić, da se otvorimo Božjoj svjetlosti, Kristu, te “uvijek živimo kao oni koji ga primiše srcem i dušom, riječju i djelom, u privatnom i javnom životu”. To je pitanje naše autentičnosti i shvaćanja Božića kao otajstva Bogočovještva. “Božić je poziv na prihvaćanje i obranu života, poziv na socijalnu solidarnost i konkretnu nesebičnost od koje živi potrebnik, a imućnik postaje ljudskiji i graditelj porušenog u čovjeku i društvu. Božić je poziv prvenstveno na blagdan duhovnoga, radost i zajedništvo kojem je temelj u osobi Isusa Krista koji je odbijao moć, slavu i vlast, a uvijek je bio obuzet samo jednim: prolaziti zemljom i činiti dobro, svima šireći praštanje i pomirenje oko sebe kao najizvorniji dokaz Božje moći i ljubavi”, rekao je nadbiskup.
Upozorio je potom na manjak solidarnosti u društvu, ideologiju probitka pod svaku cijenu i nemogućnost ugroženih na obranu osobne slobode. Potaknuo je i na promišljanje o istinskom sadržaju Božića, lišenom folklornih elemenata. “Isprepletenost vjere i čovječnosti prepoznatljiv je znak koji otkriva istinskog poklonitelja Krista u jaslicama”, poručio je nadbiskup. To je ostvarivo blagovanjem njegova tijela, tu dotičemo dubinu otajstva Božića koja se događa u intimnosti svake svete pričesti. “Tu postajemo s njim zajedno doista djecom Božjom i braća i sestre međusobno”, rekao je nadbiskup Prenđa, dodavši da tako naše srce postaje sposobno primiti i druge dvije svete pričesti: pričest Riječju Života s kojom se osobno susrećemo u skrovitosti svoga stana i slušamo je navještenu u liturgiji, te pričest našim bližnjim koji nije prepušten trenutnom hiru našeg raspoloženja, već je Gospodinova zapovijed: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”.