Božićna poruka apostolskog nuncija Giorgia Lingue
Foto: Tanja Maleš // apostolski nuncij Giorgio Lingua
Zagreb (IKA)
Poruku apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giorgia Lingue za Božić 2025., upućenu posredovanjem elektroničkih medija povodom svetkovine Rođenja Gospodinova, prenosimo u cijelosti.
Božić 2025.
Poruka Apostolskog Nuncija
Hodočasnici nade
Poštovani slušatelji i gledatelji,
kada su se prije godinu dana otvorila jubilejska Sveta vrata s temom Hodočasnici nade, nismo mogli ni slutiti da će papa Franjo, neumorni pastir, nekoliko mjeseci kasnije kao hodočasnik nade krenuti na svoje posljednje, bespovratno putovanje, ostavljajući Crkvu i svijet zbunjene u trenutku kada smo najviše trebali vodstvo i mudrost.
Mi, hodočasnici nade, osjećali smo se dezorijentirano: kojim putem će sada krenuti Crkva? Tko će nas voditi?
No kršćanska nada doista ne razočarava; to je vrlina koja nas uči vjerovati kako Gospodin hoda s nama, čak i kada se put zamrači.
Možda su se, još više od svih nas, posebno nesigurnima osjećali kardinali pozvani u Rim kako bi izabrali novog papu: hoćemo li ići desno ili lijevo? Idemo li naprijed ili ćemo se vratiti natrag?
Ni ovoga puta Gospodin nije oklijevao poslati svojega Duha, čak i prije nego smo očekivali, ubrzo pokazujući novog vođu za svoju Crkvu, kao da nam želi reći: „Ne bojte se, uvijek sam s vama, imajte nadu!“
I došao je papa Lav XIV., novi Petar, na kojemu Gospodin utemeljuje svoju Crkvu.
U njegovu geslu, In Illo uno unum – „U Njemu, koji je Jedini, jedno smo“, odzvanja proročka betlehemska poruka i pokazuje nam smjer puta koji je pred nama.
Na Božić se sam Bog „poistovjećuje“ s nama.
Beskrajno postaje Djetetom, vječno ulazi u vrijeme, Stvoritelj poprima lice stvorenja.
I u tom nam Djetetu, Jedinom Spasitelju svijeta, Bog otkriva svoj najveći san: da cijelo , tako podijeljeno i razdirano, u Njemu ponovno pronađe izgubljeno jedinstvo, kako bi svi bili Jedno.
Ne više stranci ili neprijatelji, nego braća i sestre, pomireni njegovom ljubavlju.
Pomislimo sada na naše obitelji, na naše zajednice, na naše župe, na naša mjesta, na naš svijet: koliko podjela, koliko zidova podignutih od straha, oholosti i nasilja! Koliko nerazumijevanja!
Jaslice, koje i ove godine postavljamo u svojim domovima, znak su nade: to je mjesto na kojem se nebo i zemlja grle, na kojem se susreću bogati i siromašni (pastiri i kraljevi), na kojem sva stvorenja imaju svoje mjesto.
Tamo svjetlost rastjeruje tamu, ponos ustupa mjesto poniznosti, mržnja ljubavi.
Poput Mudraca koji, nakon susreta s Gospodinom, otiđoše drugim putem u svoju zemlju (Mt 2,12), tako smo i mi pozvani promijeniti put, pozvani smo obratiti se, „preobraziti se“ u susretu s Kristom!
Nada ne smije nestati, već postati konkretna zauzetost u izgradnji onog jedinstva koje je On došao donijeti.
Kako? Nastojmo biti:
- Promicatelji pomirenja u našim obiteljima,
- Graditelji jedinstva u našim crkvenim zajednicama,
- Mirotvorci u društvu.
I danas svijet traži zvijezdu, potrebni su mu muževi i žene koji imaju hrabrosti promijeniti put, ići protiv struje, koji nisu osnaženi vlastitom moći, već povjerenjem u Onoga koji je „radi nas postao malenim“ i koji nam poručuje: „Primite me, molim vas, ja sam vaš brat.“
U Njemu, koji je Jedini, mi smo već Jedno.
Poput Marije koja je odgovorila „Evo me!“, iako nije u potpunosti razumjela svoj poziv, tako mu i mi, nastavljajući tražiti put, recimo: Evo me, neka mi bude po Tvojoj volji.
Sretan Božić svima!