Gospić, (IKA) – Evanđeoska prispodoba o milosrdnom Samarijancu i značenje riječi “bližnji” u središtu je ovogodišnje božićne poruke gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića.
Jedino se Samarijanac sažalio i pomogao unesrećenome, bio bliz stradalnikovim osjećajima i željama, osjećao je njegove rane i njegovu nemoć, suživio se s njegovom patnjom. Nije gledao je li povrijeđen neki zakon, neka služba, funkcija. Vidio je da je povrijeđena osoba, čovjek. I jedino njega evanđelje tako naziva, piše biskup, uspoređujući s tom prispodobom Isusov dolazak ljudima. Dolazak “ljudima izranjenima i opljačkanima, polumrtvima zbog grijeha, poput dolaska Samarijanca koji želi svakoga čovjeka pridići i sve platiti za njegovo liječenje”. U Kristu nije prisutan Bog koji čovjeku želi napakostiti, ili koji se za njega ne zanima, nego onaj koji ga voli, koji je bliz njegovim ranama i njegovoj nemoći. U načinu Božjega došašća, dolaska u blizinu, možemo upoznati zašto se uvijek ne događa susret čovjeka sa svojim Bogom. Teolog Martin Buber rekao je da Bog stanuje ondje gdje mu dozvolimo ući. Bog ne dospijeva onamo kamo bi mogao snagom svoje moći, nego onamo kamo može snagom svoje ljubavi, svoga milosrđa, praštanja i svoje dobrote. On traži naše dopuštenje da uđe k nama. Ljubav je moćna samo kod slobodnog prihvaćanja. Stoga biskup ističe potrebu da se zapitamo “ne predstavljamo li se mi u svojoj okolini kao oni koji zadaju strah i kojih se treba bojati, čiju blizinu nitko ne želi?” Ne vladamo li se mi u svojoj sredini tako da djelujemo nezainteresirano za sve što se oko nas događa i da nam je važan samo naš posao, naša afirmacija, naša karijera, naš profit, zbog čega mirno prolazimo bez osjećaja pokraj različitih sudbina ljudi? Na taj način, upozorava biskup Bogović, bježimo i od sebe, od drugog čovjeka, i od Boga.
Ljudska blizina može se danas naučiti najprije u obitelji. Slabljenjem obiteljskog zajedništva slabi i ta škola. Neće je moći nadomjestiti nikakva druga škola, a još manje okupljanja na stadionima i velikim dvoranama. Ondje se razvijaju ovisnici i navijači koji ljudsku blizinu mogu doživjeti samo u veoma okrnjenom izdanju. Teško je osjetiti ljudsku i Božju blizinu ako se ne pokazujemo kakvi jesmo, ako ne želimo prići drugome onakvome kakav on jest.
Božićnu poruku gospićko-senjski biskup zaključuje stoga isticanjem potrebe za Božjom blizinom koja nas svojom ljubavlju hrabri i jača na našem životnom putu. Potrudimo se da u duhu Onoga koji nam je blizu idemo podižući i krijepeći druge, svoje bližnje. Neka takvu blizinu osjete članovi naše obitelji, suradnici na poslu, đaci i studenti u školskim klupama, radnici na gradilištu, pa i nepoznati susjed s one strane hodnika. Svi oni žele prepoznati bližnjega u čovjeku. Pokucati ovoga Božića na neka vrata kroz koja još nismo prošli, pružiti toplu čestitarsku ruku i onima koje do sada nismo ni primjećivali; očitovati se kao bližnji kojega se ne treba bojati, koji nije nezainteresiran za njihovo dobro, pače koji suosjeća i s kojim se može računati u potrebama, poziva uz božićnu i novogodišnju čestitku vjernicima svoje biskupije i svim ljudima dobre volje biskup Bogović.

.