Zagreb, (IKA) – Ovogodišnji Božić slavimo u velikom jubileju – desetoj obljetnici osnutka Vojnog ordinarijata u Hrvatskoj, navodi na početku svoje božićne poslanice vojni biskup Juraj Jezerinac, te stoga ističe: “U toj obljetnici želimo sagledati sva dobra koja nam je iskazao Gospodin velikim darom uspostave redovite i organizirane duhovne skrbi za djelatnike hrvatskih oružanih snaga i redarstvenih službi. Zahvalni smo i papi Ivanu Pavlu II., koji je pokazao brigu za dobro čitavoga Gospodnjeg stada (usp. Qui successimus, Bula o osnutku Vojnog ordinarijata u RH), a posebno skrb za pružanje “duhovne pomoći na stalan i pouzdaniji način onim Kristovim vjernicima istog (hrvatskog) naroda koji pripadaju kopnenim, pomorskim i zračnim snagama te čuvarima javnog reda i mira”. S tim mislima i osjećajima zahvalnosti slavimo ovaj Božić, blagdan čovjekoljublja našega Boga, u kojem je On “radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i postao čovjekom”.
Čovjek je pozvan da pred Utjelovljenjem zastane sa svom ozbiljnošću, jer on je jedini kome je dano da svim stvorenjima prenese Božju zamisao o njima i da postane usavršavatelj i unaprjeditelj po Božjoj zamisli stvorenoga svijeta. Međutim, upozorava biskup, znanstvena su otkrića dovela čovjeka i pred pitanja: Imamo li pravo na apsolutno eksperimentiranje i dokle seže naša sloboda u ostvarivanju mogućnosti? Smijemo li sve ono što možemo? Naime: “Očito je da čovjek, kao slika sličnosti Božje, ima mogućnost doseći i samu bit stvari, ali je pitanje je li mu dopušteno tu bit i mijenjati. Nije li tu potrebno u svjetlu etičko-moralnoga zakona posvijestiti da je čovjek samo stvorenje i da nema pravo “igrati se Stvoritelja”. Stoga je, napominje, biskup Jezerinac, jedna od bitnih oznaka ljudskog života njegova zrelost: “Odlika je zrelosti promatrati svijet širinom i altruizmom, jer sve nam je dano ne samo za dobro pojedinca ili jedne zajednice nego za dobro svih koji žive i koji će živjeti na ovome svijetu”.
Biskup se nadalje osvrće na “bolno iskustvo kršćanske civilizacije”, posebno u drugoj polovici 20. stoljeća, koje pokazuje kako je čovjek, “pod utjecajem medijskog nametanja raznih modela “bijega od Boga”, u nezreloj čežnji za apsolutnom slobodom od svih auktoriteta i obveza, uletio u “pubertetsku krizu” težnje za slobodom bez odgovornosti”, podlegao “diktaturi relativizma”, kako ističe papa Benedikt XVI. I sami smo, dodaje biskup Jezerinac, svjedoci jednoga gorkog iskustva: “Naglašavaju se ljudska prava, potpisuju se deklaracije o pravima djeteta, ističe se čovjekovo pravo na život od začeća do prirodne smrti, neprestano se govori o pravima radnika, o pravima žene i o njezinu dostojanstvu i sl., a istodobno kao da čovjek nikada nije imao manje prava nego danas”. Dokazi za to su nebrojeni: “Koliko je, na primjer, beskućnika danas u velikim europskim gradovima, dok životinje, koje su konačno po “svojoj” stranci “ušle” i u parlament jedne države, u mnogim zemljama imaju veća prava od čovjeka. Romi se protjeruju iz svojih boravišta. Nerođena djeca, osim nekih “teoretskih” prava nemaju nikakvu pravnu sigurnost i jamstvo da će doći na svijet, jer su u prednosti “prava” majke da ih se u određenom mjesecu trudnoće “oslobodi”. Zatim, dok se medijima širi strah od globalne “demografske bombe” pojačava se kampanja protiv života te se izmišljaju najraznolikije metode protiv rađanja, pri čemu se osobito žene i mlade odvraća od braka i obitelji. K tome, kad je riječ o toliko izvikanim tzv. pravima žene, dovoljno je prelistati naše dnevnike i tjednike, poslužiti se elektronskim medijima i promotriti reklame, pa se lako može utvrditi da je, nažalost, žena postala potrošna roba, jer “prodaje se” isključivo ona koja ima točno određene “dimenzije” i “karakteristike” prema “zahtjevima tržišta”, a sve druge su “škart”. I sve se to nudi kao suvremeno, europsko, napredno, dok se istodobno Katoličku crkvu optužuje za “progon vještica”, “diskriminaciju žene” i “kršenje jednakosti spolova”.
Kao poseban hrvatski tranzicijski problem, vojni biskup ističe “u nebo vapijuću praksu pojedinih bahatih poslodavaca koji iskorištavaju radnike, prisiljavajući ih ucjenom otkaza da rade ne za “pravednu” ili “obiteljsku plaću” – kako ističu pape u svojim socijalnim enciklikama – nego za mizernu plaću. Uz to, kad je riječ o isticanju prirodnog prava čovjeka na nedjelju kao dan odmora, koji za vjernika ima i duhovnu dimenziju, Crkvi se čak oduzima pravo da na temelju Božjeg zakona brani dostojanstvo čovjeka. Biskup Jezerinac upozorava, poslanje koje nam je Krist ostavio “bit ćete mi svjedoci… do kraja zemlje” (Dj 1, 8)” nije samo preporuka, nego obveza nama kršćanima. Podsjećajući na sebedarje hrvatskih vojnika i policajaca koji su tijekom Domovinskog rata bili spremni položiti vlastiti život za druge, članovima svoje Vojne biskupije biskup Jezerinac, pak, poručuje: “Hrvatskom vojniku i redarstveniku taj ideal treba da bude i danas uzor u svim postupcima: biti vjeran Domovini u izvršavanju svagdanjih obveza, nadahnjujući se na domoljublju naših branitelja. Nama danas dano je da u miru još više možemo produbiti svoje kršćansko poslanje…”. Svoju božićnu poslanicu biskup Jezerinac zaključuje čestitkom svim pripadnicima vojno-redarstvenih snaga, te poticajom: “Božić je dakle izazov za sve nas. Utjelovljenjem je započeo novi svijet, koji mi u našem vremenu možemo ostvariti isključivo po vlastitoj suradnji s Bogom. Potrebno je stalno otkrivati vječne vrednote i ideale, koji svoj temelj imaju u ispravnoj savjesti i Objavi, te se za njih opredjeljivati i dosljedno ih svojim životom javno svjedočiti”.