Banja Luka, (IKA) – “Dođe Bog iz neba na zemlju da darivanjem samoga sebe obdari sve ljude i da izbavi čovjeka-grješnika od svih njegovih ograničenja, nesavršenosti, padova i stranputica, od njegove nemoći, i da mu omogući biti ono za što je stvoren – to jest budući stanovnik Neba”, ističe u svojoj božićnoj poruci banjolučki biskup Franjo Komarica. “U božićnoj noći zemlja je postala Nebu dom, a ljudsko tijelo, taj glineni sud od praha ze-maljskog, postalo je hram vječne Božje Riječi – Sina Božjega. Sin Božji, koji prosvjetljuje sve ljude i daje smisao svakom ljudskom životu – i cijelome svijetu nastanio se među nama, da nas uputi u najintimnije Božje tajnosti.”
Božićni nam događaj otkriva pravo lice Boga. “To nije Bog silnika i osvetnika, ni Bog ratova, ni uništavanja niti ‘etničkog čišćenja’; nije ni Bog oholicâ, bezočnika, sebičnjaka, a niti Bog novca ni kapitala”, podsjeća biskup Komarica. “Nego je to Bog vječne dobrohotnosti i čovje-koljublja, Bog vjerujućih i nadajućih ljudi, Bog raskajanih grješnika, Bog skromnih i poniznih, obespravljenih i siromašnih, prezrenih i odbačenih. Pogledajmo dobro ovih božićnih blagdana i dana u jaslice po našim crkvama ili po svojim stanovima pa ćemo se naći oči u oči s Bogom! Lako ćemo moći uočiti kako je Bog u Djetetu Isusu u betlehemskoj štalici ponizan, blag i siromašan; kako se solidarizirao s najbjednijim, najodbačenijim pa i najnepoželjnijim ljudskim bićem! Upravo to bespomoćno Dijete Isus, rođeno u krajnjem siromaštvu i bijedi, iako je ono ujedno i svesilni Bog, Stvoritelj svega što postoji, dozivlje nam u pamet da božanski život na zemlji ne treba tražiti izvan krhkosti ljudskog života.”
Zato se i ne može pravo prihvatiti božanski život, ako se ne poštuje ljudski život… Ako je Bog došao k nama iz ljubavi prema čovjeku, onda i naš život mora biti u znaku trajnog uzvraćanja ljubavi prema Bogu i pokazivanja ljubavi prema čovjeku. “Duga povijest kršćanstva nam svjedoči kako su svi oni, koji su Isusa Krista prihvatili kao svoga Spasitelja, Vođu i Učitelja, svojim životom dali naslutiti kako bi sretan mogao izgledati svijet, kada bi i on istoga Isusa Krista, Kneza mira, i darovatelja Božjeg milosrđa i čovjekoljublja, primio u svoja sela i gradove, u svoje stanove i domove, u svoje škole i tvornice, kada bi Isusu ponudio svratište i dao primjerenu važnost njegovom božanskom nauku u svojim vijećnicama i parlamentima, u svojim zakonima i odlukama!”
Svoju ovogodišnju božićnu poruku biskup Komarica zaključuje stoga čestitkom i željom: “…Zamolimo usrdno i iskreno Isusa da nas učini spremnim držati uvijek za Njega otvorenim vrata našeg često sebičnog, uplašenog i nestalnog srca, vrata naše ne rijetko tjeskobne i beznadne obiteljske situacije, vrata naših još uvijek ne rijetko zavađenih i nedovoljno spremnih na izmirenje naroda u ovoj našoj domovini željnoj pravde, mira i sigurnosti za sve njene stanovnike!
Zamolimo Isusa da u našim srcima podržava trajno upaljeno svjetlo svoje božanske spasi-teljske nazočnosti, kako bismo bili u stanju svojim vjerodostojnim kršćanskim životom rastjerivati sve tmine straha i beznađa, mržnje i nemira u našim životnim sredinama! Jer, Božić nije samo jedan blagdan, koji nam je doduše osobito drag, ali koji brzo prođe. Božić je stvarnost koja ostaje i koja ima snagu dati našem življenju trajni, sigurni oslonac i neuništivu nadu u sretnu vječnost.”