Mostar, (IKA) – “Središnja misao ovih Božićnih blagdana jest anđelova rečenica u evanđelju sv. Luke proglašena pastirima koji na betlehemskim poljanama ‘pod vedrim nebom čuvahu noćnu stražu kod svojih stada’. Kako im anđeo Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja te se silno prestrašiše, anđeo ih osokoli porukom: ‘Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin'”, piše u božićnoj poruci mostarsko duvanjski biskup Ratko Perić.
“Začeo se Božjom snagom u utrobi Djevice. Uzeo naše krhko i smrtno tijelo ‘radi nas ljudi i radi našega spasenja’. Rodio se kao što se svatko od nas rađa, samo što je on došao na svijet u štali, jer ne bijaše za njega mjesta među ljudima. Pa ipak bio je ‘velika radost za sav narod!’ Trpio je progonstvo kao mi. Bježao u tuđinu kao toliki od nas. Radio kućne ljudske poslove kao mi. Kao nitko do tada unio svoj božanski lahor utjehe i ozdravljenja u ovo čovječanstvo prožeto bolešću, žalošću i strašću za grijehom. Dogovorom političke i religiozne vlastele nevin osuđen na smrt, koju je herojski podnio u mukama na križu, ubrojen ‘među zlikovce’, da se zauzme ‘za zločince’. Pa ipak ‘velika radost za sav narod!'” podsjeća biskup. Treći je dan svojim uskrsnućem tijela, veličanstveno pobijedio svoju smrt, skršio moć grijeha svijeta i zgazio glavu staroj zmiji – đavlu paklenomu. Eto našega Puta, Istine i Života! Eto zašto ‘velika radost za sav narod!’. Upravo radi vječnoga života anđeo poziva pastire, a preko njih i sav narod, a preko njega i sav svijet, na radost i veselje od samoga trenutka Isusova rođenja. Ta je radost, poručuje biskup Perić, neprolazna, neuništiva. Jer, lakše je trpjeti kad te drugi progoni, nego kad te savjest progoni. Na svijetu ima više radosnijih u siromaštvu negoli u bogatstvu: “Radost je namijenjena svemu narodu, običnomu puku, koji jedva spaja kraj s krajem, koji je pogođen vanjskim nepogodama, poplavama, potresima, vulkanima, ili ratovima i bunama, podložan samoj smrti. Ali, ne umiremo potpuno: tijelo se doduše nakon smrti pokapa u grob, ali duša nam odlazi Bogu na račun i presudu da bi se jednom opet sastala na život pravednosti. Možda mi gubimo vrijeme na ‘radosti’, koje nisu besmrtne nego besmislene, koje nisu vječne jer su grješne. A Bog nam nudi istinsku radost u kojoj će nam se srce vječno radovati te nam radosti nitko oteti neće”.