Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime
mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.  (Iz 9,5)

Draga braćo i sestre po vjeri u Isusa Krista!

I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2,6-7). Navršilo se vrijeme da se ispune proročanstva Staroga zavjeta, da se ispuni Božji naum od početka. Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku, da bude odraz Božjega bića po razumu, suradnji u upravljanju stvorenim svijetom, po slobodi izbora i vječnosti za koju je stvoren. Stvorio ga je da bude suradnik u stvaranju života po ljubavi muža i žene u skladu obitelji koja postaje odraz Božanskog bića – Trojedinog Boga.

Kad se čovjek iznevjerio, Bog je ostao vjeran i odlučio spasiti čovjeka. Kada se čovjek udaljava od Boga, Bog traži načina da mu se približi. Govori mu na razne načine, po prirodi koja ga okružuje, po događajima i okolnostima, po prorocima i pisanoj Riječi, a onda u punini vremena: Riječ Božja postaje tijelo, rađa se kao čovjek. Dijete nam se rodilo – Sina dobismo – na plećima mu je vlast – Bog silni, vječni mioronosni. Vječni ulazi u vremenito, Neprolazni u prolazno, Stvoritelj bira postati stvorenjem – čovjekom i vratiti mu izgubljeno dostojanstvo. Himan pjeva:

Ti, Sine jednak Ocu svom, obuci tijelo čovječje

I slabost tijela našega – opasuj snagom božanskom!

Rodilo se dijete, rodio se čovjek, započeo je novi život. Majka Marija porodi Sina. Josip prihvaća biti dio Božjega plana, odgovoran skrbnik.

Bog koji je izvor svega što postoji svega što živi, zaplaka u jaslama, rodi se od žene, počima živjeti kao novorođenče. Božansko se oblači u ljudsko, da bi sve ljudsko bilo opasano božanstvom. Sin Božji postaje Sinom Čovječjim, u jednoj osobi nastanjuju se sada dvije naravi: Božanska i ljudska.

Do tada čovjek je bio odraz Božjega bića, odraz koji je grijehom ranjen, iskrivljen, neuvjerljiv, sve manje prepoznatljiv. Stvoreni život postao je toliko ranjiv da gubi sliku dobrote, ljubavi, smisla i vječnosti. Kao da više ne vrijedi živjeti, kao da više ne vrijedi biti čovjek, kao da život tako malo znači. Kao da smo zaboravili ljubiti, radovati se i živjeti jedni za druge. – Nismo li takvim prijetnjama, neizvjesnostima i shvaćanjima: života, Boga i čovjeka, svakodnevno okruženi. Kao da se stalno pokušava ugasiti to Svijetlo koje je došlo na svijet u Betlehemu. A Isus je rekao: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8,12)

Sam Bog dolazi kao dijete iznova nas učiti dobroti i ljubavi, vraća nam smisao i upućuje na vječnost za koju smo stvoreni. Život iznova postaje neopisivo vrijedan, uzvišen, usmjeren na ljubav prema drugome pored sebe. Život na Boga upućen, samo je s Bogom i u Bogu u potpunosti ostvaren: sada, ovdje, jedni s drugima i jednom zauvijek u vječnosti. Život ponovo dobiva jasan put i potpunu istinu. Sam će Isus reći: Ja sam Put, Istina i život. Sva istina o Bogu i čovjeku tu je pred našim očima: u jaslama, a mlijeka kap sva je hrana Onome što tiša glad i pticama.

Godina velikog Jubileja ide kraju. 2025 godina svjetlo se nije ugasilo, Bog nije prestao dolaziti, Bog nije prestao biti Emanuel – s nama Bog. 1700 godina od prvog crkvenog sabora i utvrđene istine vjerovanja.

Njegova riječ da će ponovno doći nije prijetnja nego nada, nije kraj nego izbavljenje i početak života na koji smo od Boga pozvani i za koji smo stvoreni. Došao je vratiti nas Bogu. Došao je oprostiti nam. Došao je naučiti nas kako i za što živjeti. Došao je dati nam svega sebe. Došao je vratiti našem životu vrijednost, usmjerenje i smisao.

Večeras, na Božić, otvorio svoje oči za istinu Božića. Dopustimo da nam Novorođeni bude svijetlo. U kakvoj se god tmini, muci, nevolji, sumnji, bezizlazu – nalazili, On je došao. Isus se rodio. S nama je i za nas je. Tako malo traži, da mu priđemo, da mu se poklonimo, da mu dozvolimo da bude s nama. Ne traži darove, traži nas da uđe u naše živote i da ih učini Životom zauvijek.

Neka vam je čestit Božić pun Božje blizine, iskrenog poklonstva, poniznog otkrivanja Novorođenog spasitelja! Napravite mu mjesta u svojoj duši, u svome životu. On će učiniti ostalo.

I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle…

Svim vjernicima Šibenske biskupije, svakom čovjeku dobre volje, na dobro vam došlo Isusovo porođenje!

+ Tomislav Rogić, šibenski biskup