BOŽIĆNA PORUKA HVARSKO-BRAČKO-VIŠKOG BISKUPA

Hvar, 17. 12. 2001. (IKA) – Hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk uputio je svoju božićnu poruku. Na početku poruke biskup Štambuk podsjeća kako je završava prva godina 21. stoljeća koja je ostavila “’u nasljedstvo’ jako urezana sjećanja i ‘masnim’ slovima ‘zabilježila’ uzdrmanost temelja na kojima su mnogi gradili svoju sigurnost”. “U tu našu stvarnost i ovog Božića ulazi Isus Krist. Želi – ‘nastaniti se među nama’. Nudi nam svoje svjetlo za naše “tame”. Nudi nam svoju jasnoću za sve naše ‘iskrivljene slike’. Upozorava na prokušane ‘metode’ koje je tijekom dugih stoljeća ‘servirao’ svojima i onima koji su ‘dobre volje’. Nije voljan mijenjati svoj “sistem”, radije želi da se mi mijenjamo: mi i naše misli, mi i naše djelovanje, mi i društvena stvarnost u kojoj živimo! Božić je u svojem predivnom sadržaju jedna velika i sveta riznica bogatstva Božjega. Božić je sigurna Božja ‘banka’ čija ‘valuta’ ne podliježe sniženju vrijednosti. To je velika i sveta dobrotvorna ruka, koja drage volje daje bespovratne ‘kredite’, da bi se uzdrmana kuća ljudska mogla graditi, održati, živjeti i život sačuvati u slobodnoj radosti!”, poručuje hvarski biskup. Istaknuvši kako se u svakodnevni život sve više uvlače brojne strane riječi, npr. kompjuter, internet, mobitel, marketing, globalizacija, terorizam, biskup Štambuk postavlja pitanja kako u tom jezičnom i radnom okruženju “biti svoj”, te istodobno poručuje da je stoga Božić blagdan sa “koji nas treba nanovo roditi za unutrašnjeg čovjeka, da Krist po vjeri prebiva u srcima našim. Blagdan života, koji želi istaknuti da je život dar, dar nezaslužen, dar najvrijedniji, ali i dar kojega treba ljubomorno čuvati od prirodnog začeća pa do prirodne smrti. Božić je blagdan po kojem Krist želi da i mi postanemo Očevi subaštinici i njegovi Kristovi subaštinici”. Biskup Štambuk također poziva da Božić ostvarimo u sebi i oko sebe, te da je Božić znak svima koji obnašaju odgovorne službe bilo u Crkvi bilo u Domovini: “Ako smo pozvani vladati, najprije se sami trebamo – lijepo vladati! Biti za crkveno i domovinsko zajedništvo korisni poticaj. Brižno njegovati i čuvati naše crkveno i narodno pomirenje i međusobnu slogu”. Napominje također kako potrebno hrabro i ustrajno nastojati kako bi i naša osobna i naša crkvena i naša hrvatska stvarnost bila sigurnija i ugodnija. (i12419hr/klarat/mjb)