Božićna poruka i čestitka gospićko-senjskog biskupa dr. Mile Bogovića

Svi mi želimo živjeti, ali ne znamo uvijek kako život sačuvati; svi mi želimo biti sretni, ali ne znamo uvijek kako do sreće. Naša nam vjera kazuje da je u Bogu život u svoj svojoj punini, tj. da je vječan; da je u Njemu savršena sreća i blaženstvo. Iako je Presveto Trojstvo nama nedokučiva tajna, ali ujedno i izvor iz kojega možemo trajno crpsti nove spasonosne spoznaje za svoj život. Za nas je svakako važno spoznati po čemu je bog nepresušni izvor života i blaženstva. Jedno i drugo Bog ima jer je trojstven, u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti i jer se svaka od tih triju osoba u potpunosti i nepridržano u ljubavi predaje drugoj osobi. Nijedna od tih triju osoba nema ništa što ne bi bilo dar drugoj osobi. Upravo je zato Bog vječan i sretan. Logika je, dakle, života i sreće biti za drugoga, biti dar drugome, živjeti za drugoga, usrećivati drugoga. Gdje toga nema nestaje života.

Kao blijedu usporedbu možemo uzeti stanice u svakom živom biću, posebno one u ljudskom tijelu. Kada bi se neka od njih zatvorila u sebe i ne bi se davala drugima ni primala od njih, prestala bi živjeti. Živi dok se daruje i prima dar drugih.

Najveća je ljudska zabluda da će čovjek sačuvati život i steći sreću ako se brine samo za sebe. Tko na taj način želi život spasiti, taj će ga izgubiti. U svakom čovjeku je neizbrisiva Božja slika pa ima u sebi tog pravog životnog zanosa koji je u njega stvaranjem utkan. On dolazi do izražaja uvijek kada se u nama pojavi želja da učinimo nešto za svoga bližnjega. Takav odnos prema drugome najjači je u obitelji. Zato je ona najbolja škola ljubavi prema drugima. No sve ljudske ljubavi znaju često protkane sebičnošću i nikada se ne pojavljuju u svoj svojoj čistoći.

Mudrost Božja je odlučila da u jednom povijesnom času objavi u ljudskom tijelu onu ljubav kakva je unutar Presvetog Trojstva. Taj događaj se zbio pred dva tisućljeća. To je onaj čas kada je “Anđeo Gospodnji navijestio Mariji; i ona je začela po Duhu Svetom” Nakon što je Marija dala svoj pristanak (“Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”), Riječ Božja, Sin Božji i druga božanska osoba, “vačlovječi se” (učovječio se), kako molimo u staroslavenskom Vjerovanju. Isus Krist, utjelovljeni Sin Božji, od svoga začeća do smrti na Kalvariji, dao je svjedočanstvo kako ta tajna života i sreće trojedinog Boga izgleda kada se spusti u ljudske okvire; na koji način čovjek može “tkati” svoju sreću i vječni život.

Mnogima je izgledalo da Krist svojim odnosom prema sebi i drugima ne ide putem prema ostvarenju punine života i sreće, ali se na koncu jasno pokazalo da upravo njegov put, njegov odnos prema Bogu i čovjeku, donose čovjeku onaj život i ono blaženstvo koje postoji od vijeka u Bogu.

Nije bilo lako uvjeriti ljude da je ljubav izvor i zalog života i sreće. No bilo ih je koji su “povjerovali u ljubav”, kako kaže sveti Pavao, i koji su Kristov način života prihvatili i naviještali ga kao radosnu vijest svakom stvorenju.

I ovog Božića pjevat ćemo: “Ljubav Božja prevelika, primi pravu put (tijelo) čovjeka”. Onaj odnos ljubavi među božanskim osobama Presvetog Trojstva zaživio je čovječjem tijelu i na isti se način postavio prema svakom čovjeku: biti potpuno za njega, u cijelosti se predati za njega. Zbog drukčijeg odgovora čovjeka na ovakav odnos, to predanje nije se među ljudima jednako odrazilo kao u osobama Presvetog Trojstva, nije doživjelo jednaki uzvrat; pače doživjelo je kod mnogih odbacivanje i mržnju, ali time nije izgubio na snazi i djelatnosti princip života i sreće: biti za drugoga. Koliko čovjek prihvaća Kristov odnos prema Bogu i ljudima, toliko i on putuje prema neuništivom životu i prema sreći. Mnogo je lakše povjerovati u ljubav kada se ona među nama ostvarila, kada ona “prebiva među nama”. Formula vječnog života i sreće spuštena je po Kristovu utjelovljenju na dohvat svakom čovjeku.

To Božje silaženje prema nama posebno slavimo o Božiću. No ono se očitovalo u svim dijelovima Kristova zemaljskog puta, a najjače je zabljesnulo ljudima u Kristovoj predanosti Bogu na Kalvariji, u njegovom mučeništvu. Takav odnos prema Bogu i čovjeku potiču u nama i oni koji su se u životu trudili da nasljeduju Krista učitelja. Među njima su također svi oni iz naše duge i bogate prošlosti znali svoj život predavati za svoje bližnje, za nas. To je bio također izraz i odraz one ljubavi koja se u Kristu pojavila u ljudskom tijelu. Njih želimo staviti za uzor cijelom našem narodu gradeći Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini.

Neka ta Božja slava koja je “u visinama” donese mir i blagoslov svakom čovjeku naše gospićko-senjske biskupije i svim ljudima dobre volje, tj. onima koji su raspoloženi slušati poruku ljubavi koja se Kristovim rođenjem nastanila i prebiva među nama. Budimo svaki na svom mjestu vjerni svjedoci te ljubavi koja “S neba siđe dolje radi grešnika, rodi se u štali radi čovjeka!”

Radosne božićne blagdane i blagoslovljenu 2004. godinu želi i od srca čestita svećenicima, redovnicima i svim ostalim vjernicima gospićko-senjske biskupije

biskup Mile Bogović