Božićna poruka kardinala Bozanića

Zagreb, (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u božićnoj poruci, upućenoj vjernicima svoje nadbiskupije i ljudima dobre volje, osobito je istaknuo potrebu zahvalnosti za iskustvo “neizrecive nježnosti” koja se događa po slavljenju božićnog otajstva, ali je također upozorio i na “bolnu tjeskobu” koja je s tim otajstvom povezana. Stoga zagrebački nadbiskup u svojoj poruci snažno ističe solidarnost kao važnu kršćansku krepost za naše vrijeme te upućuje kritiku raširenoj korupciji u suvremenom hrvatskom društvu.

Polazeći od božićnog otajstva kardinal Bozanić upozorava kako vjernici od toga događaja ipak mogu “mirna koraka prolaziti kroz život, jer usred svijeta živi otvoreno Božje srce”. “No ići mirna koraka ne znači ujedno ići i neodgovorna koraka. Naprotiv, ta sveta noć nas prije svega potiče na odgovornost. Upozorava nas da se odgovorno odnosimo prema vratima i među nama i u nama. Poziva nas da se potrudimo da ona budu što otvorenija. Jer lažna je sigurnost iza zatvorenih vrata. Iza zatvorenih vrata život je lažan”, poručuje zagrebački nadbiskup, ističući kako se otvorenošću štalice “Bog nije želio ograditi od ljudi”, već se rodio da bude svima sve. “Stoga bi bili suprotni Božiću: svaki oblik uvlačenja u uske okvire u kojima bismo se osjećali zaštićenima od prijetećih zbilja našega svijeta, svaki oblik odvraćanja od #!radosti i nada, žalosti i tjeskobe ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe#! (usp. GS,1)”, poručuje kardinal Bozanić.

U tom kontekstu on osobito upućuje na činjenicu da su vjernici u otajstvu Božića upoznali Božju ljubav, koja je temelj čovjekova dostojanstva. “Svi smo mi stvoreni na sliku Božju. Zato nam se valja pitati: Tko smije podcjenjivati tu sliku Božju u čovjeku? Iz te perspektive možemo li uopće govoriti o željenoj i neželjenoj djeci? Svi smo mi željeni od Boga i od samog početka našega života pod majčinim srcem Krist je sa svakim od nas životno povezan”, piše zagrebački nadbiskup poručujući da biti kristovski solidaran znači biti bliz svakom čovjeku, biti odgovoran i osjetljiv za druge. “Taj radikalni Kristov primjer solidarnosti po utjelovljenju poziv je i izazov i nama danas. Krist otvara novu perspektivu. On postavlja ljudsku osobu u središte svijeta. Nema cjelokupnog razvoja ljudske osobe i njezina dostojanstva izvan ozračja solidarnosti. #!Integralni razvoj čovjeka ne može se ostvariti bez solidarnog razvoja čovječanstva#!, kaže Pavao VI.

Solidarnost je neotuđiva dimenzija ljudske osobe. Reći da je čovjek središte solidarnosti znači prepoznati da je on konkretna osoba, a ne neka virtualna ili zamišljena, poput lica koja susrećemo u filmovima, koja prividno žive i prividno umiru, prividno plaču i prividno se raduju. Reći da je osoba u središtu znači izvući je iz anonimnosti, povratiti joj #!identitet#!, shvatiti da se s njezinim potrebama ne može trgovati i riješiti ih dodjeljivanjem jednokratne pomoći. U životu, naime, koji je puno više od običnog filma ili show-programa, ništa nije prividno, u njemu se stvarno plače, trpi, obolijeva, umire te ostaje napušten i zaboravljen. Reći da je čovjek središte znači prihvatiti da dio puta prijeđemo zajedno, pružiti mu dio svoje #!odjeće#!, darovati mu dio sebe”, poručuje kardinal Bozanić.

Govoreći dalje o solidarnosti ka o društvenoj kreposti zagrebački nadbiskup ističe kako se ona ne sastoji samo u pomoći jačega slabijemu, nego i u omogućavanju suživota među svim članovima društva. “Nema pravoga suživota tamo gdje nema solidarnosti. Ako se ona ne ostvaruje, u opasnosti smo da se nađemo pred društvenom patologijom, u kojoj zatajuje društvena savjest i istinska uljudba. Za oživljavanje solidarnosti potrebno je odlučno i svestrano zalaganje u odgajanju savjesti, a polazišna točka može biti jedino pravo, obnovljeno poimanje ljudske osobe. Oni koji su na vlasti imaju posebnu odgovornost za uspostavljanje veza uzajamnosti u društvu. Pozvani su štititi najslabije i omogućavati da solidarnost postane navikom i stilom života cijeloga društva”, piše kardinal. U tom kontekstu on posebno ističe suvremenu kulturu koju “snažno obilježava individualizam”, koji pak nije samo izraz uskogrudnoga egoizma, već je i “znak nesigurnosti suvremenoga čovjeka, njegova straha od drugih i svega što ga okružuje”. Rješenje nije traženje utočišta u anonimnome mnoštvu već u izgradnji istinskoga prijateljstva i trajnih odnosa po Kristovoj mjeri.

“Božić je znak Božje brige za opće, zajedničko i svima nužno. Nažalost, danas smo svjedoci mnogih pojava u našem društvu koje bitno odudaraju od ovog ideala koji Isusovo rođenje stavlja pred nas. Propagirani individualizam sve više prerasta u praktični egoizam. Neodgovornost uzima maha. Svatko misli da za učinjeno treba odgovarati samo sebi samome. S koliko pozornosti pratimo moralnu i fizičku destruktivnost nekih tobože modernih kulturoloških ponuda? Jesmo li spremni za nešto više od ravnodušnosti?”, pita se kardinal Bozanić te upućuje kritiku #!umnima i odgovornima#!, koji umjesto odgovornosti rade posve nešto drugo, pri čemu nije isključeno ostvarivanje uskih osobnih interesa, dok se briga za opće dobro stavlja u drugi plan.

“Ne postoji, naime, samo individualizam pojedinaca, već ništa manje opasan i žalostan grupni individualizam. Nalazimo se pred skupinama i kategorijama nesretno udruženih ljudi. Postoji u stvarnosti opaka #!solidarnost#! koju karakterizira drska bezočnost. To je solidarnost koja nadilazi stranačke podjele, a koja se rađa iz nezakonitih interesa, ili pak interesa koji postaju nemoralni kada se snaga skupine koristi kao sredstvo iskorištavanja slabijih, kada zakon skupine postaje izvorom nepravda protiv kojih se onemogućava učinkovitu zakonsku zaštitu slabijega”, piše zagrebački nadbiskup.

Okarakteriziravši naše vrijeme kao “vrijeme zatvorenih vrata”, kardinal upućuje na društvene nepravde zbog kojih neke vrijednosti dobrome dijelu ljudi ostaju trajno nedostupne pri čemu moć, imetak i novac postaju temeljni kriteriji djelovanja. “Na osobit način jedna je pojava u suprotnosti s kršćanskim pozivom na solidarnost i osjetljivost prema bližnjemu te kao takva rastače i truje različita područja javnog i privatnog života. Ta pošast jest korupcija koja se tako zabrinjavajuće proširila u našoj domovini. Radi se o pojavi koja zahtijeva ozbiljno etičko vrednovanje i prosuđivanje, jer narušava temeljne vrijednosti međuljudskih odnosa kao što su povjerenje, poštenje, pravednost i ravnopravnost te bitno ugrožava jednakost, solidarnost i sigurnost građana”, upozorio je zagrebački nadbiskup naglasivši kako se u društvenim sustavima opterećenim korupcijom gazi ljudsko dostojanstvo kojim su najviše pogođeni oni najsiromašniji.

“Korupcija je stoga veliki grijeh protiv slabih i nemoćnih”, poručuje kardinal Bozanić te pita: “Nije li došlo vrijeme da se u duhu odgovornosti za opće dobro u našem društvu povežu svi: društvene institucije, političke organizacije, odgovorni na vlasti, nevladine udruge, mediji, Crkva i vjerske zajednice kao i svaki građanin u ozbiljnom i odgovornom zauzimanju na uklanjanju te pošasti iz našega društva, jer inače kakav ćemo sustav vrijednosti predati novim naraštajima? Je li korupcija obilježje po kojem ćemo danas i sutra biti prepoznatljivi u Europi? Nije li i ona uzrok snažne polarizacije našega društva na mali broj sve bogatijih i veliki broj osiromašenih građana?”.

U tom pogledu kardinal se posebno obraća kršćanima kojima upućuje pitanje: “Kako shvatiti Hrvatsku kao zemlju koju većinom čine vjernici, a ponajviše kršćani i katolici, a ipak s toliko korupcije, kršenja prava i zakona?”. Na kršćanima je zadaća i odgovornost da se odupru tim pojavama te pomognu u liječenju “te teške bolesti društva” bez obzira na rasprostranjena mišljenja kako to svi čine ili kako je teško potaknuti društvene ustanove na brzo i učinkovito djelovanje.

Zaključujući svoju Božićnu poruku kardinal Bozanić je svim katolicima i kršćanima, kao i svim ljudima dobre volje uputio čestitke s ponovljenom željom “da nam Božić bude novi poticaj da budemo ljudi za druge”.