Jeruzalem, (IKA) – Kustod Svete zemlje o. Pierbattista Pizzaballa na početku svoje božićne poruke podsjeća kako nam pozdrav sv. Franje “mir i dobro” pomaže dublje shvatiti vječnu novost Božića, prateći nas na putu prema istini i čuvajući nas od svega što mu umanjuje vrijednost i čini njegovu proslavu dvoznačnom. Pizzaballa upozorava kako Božić uistinu čini da se na određeni način osjećamo neugodno: to je slavlje koje izgleda da je izgubilo svoje najintimnije i pravo značenje. Ono nas vodi pitanju tko je to Dijete za nas, da vidimo Boga u djetetu, da vjerujemo u Boga koji izabire da zatvori svoju veličinu u malenosti našega čovještva. Božić nije Isus koji je rođen u Betlehemu, prije nešto više od 2000 godina, Božić je Isus, Sin Božji, koji ponovno, kao svakoga dana od toga davnog vremena, očekuje, kako od ljudi svoga vremena, tako i od svakoga od nas danas, da mu napravimo mjesta, čeka da bude rođen u našim srcima. Božić je nastojanje prema obraćenju. To je prihvaćanje da odgovorimo na Božje čekanje, ističe kustod, te podsjeća kako okupljeni u vjeri kako bismo ga čekali u slavi, Božić usredotočuje našu pozornost na Boga: njegovo beskrajno čekanje da mu čovječanstvo pronađe mjesta u svojoj aktualnoj povijesti, u svojoj svakodnevici, u svakidašnjoj solidarnosti na koju nas je sam Isus pozvao, uvjeravajući nas “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”; govoreći nam također gdje možemo susresti njegove oči i ruke, gdje možemo skupa hodati, i odakle možemo upraviti svoj pogled prema horizontu otkuda će se on vratiti: “Jer siromahe imate uvijek uza se…”. O. Pierbattista poziva da ne činimo Božić ispraznim, jer za svakoga, Božić mora biti promjena našeg pogleda, shvaćanje da Kraljevstvo Božje napreduje i da je prisutno; kako bi ga ja, mi, svi mi, zajedno, učinili prisutnim. Ovdje postoji potreba gledanja “odozgor”, Božjim očima, na stvorenje, na svijet, na Bliski Istok i na ovu “našu” Svetu zemlju – Božju zemlju i ljudsku zemlju. Sa strahopoštovanjem i smjelošću, s poniznošću i snagom, s hrabrošću i vizijom sna koji se ostvaruje ako nas je mnogo koji sanjamo, moramo prihvatiti kao naše riječi pape Benedikta XVI. na otvorenju Biskupske sinode za Bliski istok: “Gledati na ovaj dio svijeta iz Božje perspektive znači prepoznati u njemu ‘kolijevku’ sveopćeg plana spasenja u ljubavi, misterij zajedništva koji postaje stvaran u slobodi i zato traži odgovor čovjeka.” Svaka osoba ima odgovornost prihvaćanja ponude Onoga koji čini da postojimo i obnavlja našu žeđ za radošću svakoga dana.