Rijeka, 19. 12. 2000. (IKA) – “Danas kao i u prošlosti kršćansko spasenje se često jednostrano shvaća, bilo da se pod njim podrazumijeva samo oslobođenje od vječne smrti, odnosno, život u vječnom zajedništvu s Bogom i njegovim izabranima, poslije ovog života na zemlji, bilo da ga se svodi isključivo na ovozemnu dimenziju, tj. da se u Isusu gleda jednog, više-manje radikalnog, društvenog i političkog reformatora. Moramo konstatirati da nijedno od ova dva shvaćanja nije ispravno, ako se uzme zasebno. To znači da kršćansko spasenje cjelovito razumije samo onaj koji u njega uključuje ovozemno oslobođenje čovjeka i njegov vječni život u Bogu”, ističe se u božićnoj poruci prvoga riječkog nadbiskupa dr. Ivana Devčića vjernicima Riječke nadbiskupije i svim ljudima dobre volje.
Nadbiskup Devčić ističe kako je Isus Krist odgovor na iščekivanja svih ljudi, njihovu nemoć i egzistencijalnu ugroženost te čežnju za spasenjem i Spasiteljem. No “ako bi se radosna vijest koju su anđeli u Betlehemu objavili ljudima, odnosila samo na onostrani život čovjeka, bila bi opravdana kritika – do nedavno uporno isticana – da kršćanstvo odvraća ljude od ovozemnih problema i stavlja se u službu opresivnih snaga u društvu”. S druge strane “zapostavljanje te nadnaravne dimenzije spasenja pretvara kršćanstvo u jedan od onih društvenih i političkih projekata koji čovjeka vežu samo za ovosvjetovnu stvarnost, zatvarajući mu svaki nebeski obzor”. Nadbiskup Devčić stoga potiče vjernike na “cjelovito razumijevanje i življenje betlehemske radosne vijesti”. “Kršćanstvo nije jednodimenzionalnom ono ne gleda čovjeka kao samo zemaljsko, ili samo nebesko biće, ono ga gleda integralno i uči da se u skladu s time prema njemu odnosimo. A to znači da se ne možemo boriti za njegovo vječno spasenje i istovremeno biti ravnodušni prema konkretnoj situaciji u kojoj živi na zemlji, kao i obratno. Naša nas vjera i nada potiču na cjelovito unapređenje čovjeka. Stoga su naši saveznici svi oni koji se bore za sveopći društveni napredak, poglavito za pomoć najsiromašnijima i najugroženijima u društvu, makar i ne dijelili naša vjerska uvjerenja. Prema tome, biti slušatelj i primatelj betlehemske radosne vijesti o spasenju znači pitati se: Što činim da bi postao lakši i podnošljiviji teški položaj mnogih naših sugrađana? Znam li prepoznati i podržati dobre inicijative i projekte? Umijem li stvarati oko sebe pozitivno ozračje, buditi vjeru i nadu u uspjeh i boljitak?”, ističe nadbiskup Devčić. Zbog toga kršćansko zauzimanje “mora sadržavati i duhovnu religioznu dimenziju”. Vjernici su pozvani “svjedočiti nadnaravno podrijetlo i poziv svakog čovjeka; ukazivati na značenje Boga u ljudskom životu i pomagati da se s njime susretnu svi koji ga traže”. Posebna važnu ulogu u tome pogledu, prema nadbiskupu Devčiću, imaju kršćanski roditelji koji se ne smiju samo brinuti osigurati djeci ovozemaljsku egzistenciju a zanemariti odgoj u vjeri.
Čestitajući na kraju svoje poruke svim vjernicima svetkovinu Kristova rođenja nadbiskup Devčić ističe: “Ne bojte se, djeco, jer se Spasitelj rodio kao dijete! Ne bojte se roditelji, jer je On svojim rođenjem od žene uzdigao i posvetio i vaše roditeljstvo. Ne bojte se, mladi, jer je i On iskusio radost i težinu mladenačkog rasta i sazrijevanja! Ne bojte se, radnici, jer je i On bio radnik i poznaje vaše muke i probleme! Ne bojte se bolesnici i patnici, On koji se rodio u progonstvu i siromaštvu, a umro na križu, razumije vaš položaj! Ne bojmo se, braćo i sestre, nego se radujmo i čestitajmo jedni drugima riječima: ‘Danas se rodio naš Spasitelj, Krist Gospodin!’”. (h12323sa)