auzetost”
Split, 23. 12. 1998. (IKA) – “Kakav otac takav sin – kakav sin takav otac” poruka je božićne poslanice splitsko-makarskog nadbiskupa Ante Jurića i pomoćnog biskupa Marina Barišića. Početak poruke posvećen je predjubilarnoj godini Boga Oca i u tome dijelu biskupi tumače značenje lika Oca, te očinsko-sinovskog odnosa. Govoreći o humanizmu u hrvatskome društvu, biskupi se pitaju može li se humanizmom nazivati zapostavljanje i nebriga za bolesnike, siromašne, nezaposlene, ugrožene, te slobodom i istinom nazivati to što se svakodnevno u javnim glasilima može pročitati ili čuti zamjerke, osude, prigovori ili optužbe. Stoga biskupi smatraju kako sloboda i istina javnih glasila ima smisla “ukoliko služi slobodnim ljudima za bolji i svestraniji dijalog po modelu otac-sin, za bolje upoznavanje, a ne za izoliranje i izopčavanje. Sudeći po sredstvima priopćavanja, dijalog se razbolio do monologa. Svi govore uime istine, a čovjek stradava. Uzalud je pozivati se na očinstvo, a raznim potezima destabilizirati obitelj, društvo, domovinu.” Biskupi poručuju kako nije ništa tako preče u duhu Božića, nego da svatko ispuni svoje poslanje: “Političar treba biti kao čovjek zauzet za opće dobro, a ne kotačić u glasačkoj mašini; radnik kako svjesni graditelj sutrašnjice, a ne šetač od lokala do lokala; liječnik kao promicatelj života, bio on rođen, nerođen ili istrošen, a ne grobar za novac; promicatelj socijalne pravde kao onaj koji zagovara pravednu i zakonom dopuštenu zauzetost da svakome dopadne što ima biti njegovo, a ne da humanitarnošću i karitativnošću začepi rupe ponašanja tržišne istine.” Osvrću se i na današnje probleme mladeži, koja je okružena zabludama, drogama, alkoholom. Govoreći o otvorenoj ljubavi oca prema djeci, kojoj omogućuje ostvarivanje njihovih mogućnosti u najboljoj mogućoj mjeri, biskupi ističu i suprotnosti od takvoga očinstva: “Svi mogući natječaji, upisi na škole i fakultete, radna mjesta i pristupi političkim strukturama koji se dobivaju po koverti ili preporuci višega, odgovornijeg, utjecajnijeg.” Pitaju se nije li otac taj koji treba skrbiti o obitelji, tražiti najbolja gospodarska, zakonska i politička rješenja za one za koje je odgovoran, te poručuju: “U vremenu neizvjesnosti, poteškoća i svakovrsne nesigurnosti, gdje je lako pasti pod utjecaj podmitljivosti i korumpiranosti, očinska zauzetost za opće dobro ne dozvoljava bijeg i uzmicanje, nego odgovornost.” Ističu kako kultura očinstva i sinovstva, kultura života i civilizacije ljubavi nisu spojivi s bojovnošću, osvetoljubivošću i mržnjom u srcu. Na kraju poruke nadbiskup Jurić i biskup Barišić poručuju: “Neka naše božićno slavlje, ‘U to vrime godišta’ – u ovo vrijeme 1998., u godini Boga Oca – bude u pjesmi čestitkama i življenju, naša iskrena radost zbog Božjeg očinstva i našeg sinovstva.”