Draga braćo svećenici, đakoni, redovnici i redovnice! Draga braćo i sestre!

U svakoj ljudskoj obitelji osjeća se radost pri dolasku na svijet novoga člana – pri rođenju djeteta. Najprije se traži sigurnost da je dijete začeto i počinje život pod srcem majke. Otac i majka priopćuju tu vijest najbližoj rodbini, ponajprije svojim roditeljima i prijateljima. Oni dalje prenose tu vijest radujući se novom životu koji dolazi. Radost i veselje još uvijek zatomljuju u svojem srcu. Treba još čekati devet mjeseci da se pokaže život. Ti mjeseci su radosni, ali još uvijek puni strepnje i molitve upravljene Gospodaru života da bdije nad začetim, ali još nerođenim životom. To je svojevrsni advent ili došašće, očekivanje u svakoj obitelji. Rođenje donosi radost i čestitanje. Taj put prošli su Marija i Josip sa svojim najbližima, poput Elizabete i još nerođenog Ivana.

Svake godine mi, biskupi, upućujemo svoje čestitke razmišljajući o riječima i porukama božićnog Otajstva. Slaveći po 21. put Božić u našoj mladoj Varaždinskoj biskupiji, želimo što dublje ući u otajstvo Božića. Evo što je za prvi Božić 1997. poručio prvi biskup Marko Culej: „Isus dolazi u ovaj svijet da zajedno s nama putuje teškim putem čovječanstva. Unatoč svoj tami zla, grijeha, sukoba i smrti, upravljeni smo Svjetlu, svom izvoru, na putu smo u domovinu svjetla. To je naš cilj. Svjetlo koje je zasjalo u Betlehemu Isusovim rođenjem prije 2000 godina još uvijek sja i nikakva sila ne može ga više ugasiti. Betlehem i Kalvarija, kolijevka i križ, pelenice i zavoji u praznom grobu uskrslog jutra tragovi su koje nitko ne može izbrisati. Stoga: ‘Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin!’ (Lk 2, 10) Neka je sretan Božić svakomu djetetu koje se nalazi u kolijevci ili pod majčinim srcem! Sretan Božić svoj djeci i svim mladima koji se raduju budućnosti! Sretan Božić vama, majke i očevi koji strepite nad sudbinom svojom i svoje djece! Sretan Božić svima vama koji ste prikovani uz bolesnički krevet u čija se srca usadila tuga i bol! Sretan Božić svim ranjenima, svima koji rade u bolnicama, rodilištima, domovima umirovljenika ili njeguju bolesne u obitelji.” Tako poručuje blagopokojni biskup Marko.

A prije nekoliko godina u svojoj poruci rekao sam sljedeće: „Slaveći utjelovljenu Riječ Božju, upitajmo se kakve su naše riječi koje govorimo ili pišemo?! Jesu li istinske ili lažne?! Možda čak klevetničke?! Jesu li to riječi koje drugoga vrijeđaju, koje šire mržnju ili su riječi dijaloga i prijateljstva koje ljude zbližavaju?! Mogu li psovačke ili prostačke riječi koje često čujemo u našim javnim medijima, koji su dostupni djeci, učini svijet boljim? Mogu li odgojno djelovati na djecu ili mlade? Mogu li smanjiti nasilje među mladima u školi, u obitelji, među navijačima na sportskim stadionima i sl.? Nisu li već nepristojne riječi, riječi koje vrijeđaju izazov za nasilje? Neki bi to čak htjeli opravdati folklorom ili kulturom. Ako bi to bila kultura, onda smo zaboravili značenje te riječi. Utjelovljena Riječ Božja poziva nas na nasljedovanje i po tome koliko slijedimo svojim životom taj put, mi pokazujemo koliko smo vjernici, koliko smo kršćani. Božić nam, doista, može biti jedan veliki ispit savjesti i nadahnuće za još hrabriji hod za Isusom iz Nazareta čiji poziv je upućen svakom čovjeku.”

Dopustimo da Riječ Božja – Isus Krist uđe u naš osobni, obiteljski i društveni život. Neka vam je sretan i blagoslovljen Božić!
Josip Mrzljak, biskup varaždinski