Zagreb, 18. 12. 2000. (IKA) – “Otajstvo Rođenja Sina Božjega i otajstvo Smrti na križu i njegova Uskrsnuća, tvore središnji sadržaj i otajstveni događaj naše vjere. Ta otajstva Crkva naviješta kroz stoljeća i tisućljeća svim ljudima i na svim prostorima sve do danas. Tim navještajem i tom vjerom zahvaćeni smo od davnine i mi pripadnici Hrvatskog naroda”, ističe u poruci za Božić 2000. vojni biskup Juraj Jezerinac i dodaje da stoga s punim pravom i slavimo tako svečano blagdan Božića i svom dušom priznajemo: “To je vjera naša. To je vjera naše Crkve. Nju ispovijedamo i njome se dičimo u Isusu Kristu našem Gospodinu”. Isus Krist nas poziva, ističe biskup Jezerinac, da slijedimo njega koji je “Put, Istina i Život” (Iv 14, 6) te da budemo u ovom svijetu “svjetlo”, “sol” i “kvasac” u preobrazbi “starog čovjeka” u “novog čovjeka”, koji u slobodi djeteta Božjega živi u duhu Istine i Pravde, otimlje se tami ovoga svijeta i svakom obliku zla i grijeha. Sukladno tom naumu i programu Evanđelja Isusa Krista, kaže biskup, i mi katolički svećenici Vojne biskupije vidimo svoje poslanje i svoje djelovanje u redovima vojske i policije. “Svjesni smo da je naša Domovina teško pogođena i ranjena u ratničkoj agresiji, da je dobrim dijelom uništena i narušena ne samo gospodarska i materijalna podloga države, nego su nastale i ostale duboke i otvorene ljudske rane tolikih prognanih, ranjenih, nestalih, poginulih, raseljenih i na mnoge druge načine pogođenih ljudi. Nije lako sve to prebroditi, sve to izliječiti i dovesti u pravo stanje skladnog i pravednog funkcioniranja državnih struktura”, ističe vojni biskup ustvrdivši kako je velika zadaća svih odgovornih u Crkvi i državi, a posebno u vojsci i policiji, da svojim predanim i samozatajnim radom popravljaju i izgrađuju novo lice Hrvatske. Kako kaže biskup Jezerinac, u ovom nepostojanom tijeku vremena veoma su potrebni riječ i djelo utjehe i pomoći, ali i riječ ohrabrenja i poticaja da se suzbije malodušje i razočaranje, ali još više potrebna je smjela i zauzeta proročka riječ, koja, s jedne strane, postaje poziv na vjernost Bogu i Isusu Kristu u zajedništvu Crkve, a, s druge strane, mora biti i riječ prijekora i opomene za sve ono što narušava međuljudske odnose. “Upravo ta nam je proročka riječ danas najpotrebnija, jer je previše crnih kronika, nečasnih radnji i postupaka protiv elementarnih ljudskih prava i pravednosti, poplava sablaznih psovki, nemorala, požudne grabežljivosti i želje za brzim materijalnim bogaćenjem, nebrige, kršenja i prezira temeljnih zasada i vrednota kršćanske uljudbe, kulture, tradicije i kršćanskog humanizma”, upozorava biskup u poruci te zaključuje kako propovijedanje otajstva Utjelovljenja i slavljenje Božića bez toga konkretnog čovjekoljubivog osvrta na naš život i prilike te zauzetosti za našu zbilju, znači izlaganje opasnosti da se priklonimo “božićevanju” na način i po primjeru raskršćanjenog svijeta. (h12312hr/kj)