Zagreb, (IKA) – Božićnu poruku vjernicima te svećenicima, pomoćnicima i djelatnicima Vojne biskupije uputio je vojni biskup Juraj Jezerinac. Poruka je u duhu Godine milosrđa naslovljena “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6, 36).
Na početku poruke biskup Jezerinac ukazuje na Isusa, milosrdno lice Očevo koji je temelj kršćanskog vježbanja praštanja i milosrđa. Podsjećajući na putove milosrđa, biskup tumači odnos milosrđa i dužnosti opraštanja, milosrđa i dužnost pravednosti.
Govoreći pak o mjestu milosrđa, na prvo mjesto stavlja srce, jer “odakle polazi i kamo dolazi najiskreniji osjećaj milosrđa. Naime, ako ograničimo naše milosrdno djelovanje samo na izvanjsko djelovanje, riskiramo svesti milosrđe na neki društveni običaj, dok je ono prije svega osobni čin, stav srca. Ako se ne osjećamo grešnima, ne osjećamo ni potrebu za Božjim milosrđem, i stoga, ni potrebu za spasenjem. Srcem se nalazimo sami pred Bogom i nemoguće je pretvarati se i napredovati s izlikama i opravdanjima. Pred ljudima možemo i glumiti i hraniti osjećaje koji su u suprotnosti s djelima koja činimo. Ali pred Bogom i u dubini naše savjesti razoružani smo i siromašni i ne možemo se pretvarati”.
Drugo mjesto milosrđa je obitelj, tj. obiteljsko okruženje “gdje se mora pounutrašnjiti iskustvo milosrdne ljubavi i oproštenja, ako su roditelji njihovi “prvi učitelji”. Obitelj je mjesto na kojem treba iskusiti praštanje roditelja djeci i djece roditeljima, muža ženi i obratno. U obitelji treba postojati iskustvo praštanja u odnosu bračnoga para, koje često zahtijeva hrabrost prvoga koraka da bi se obnovio napuknut odnos. Samo na taj način obitelj postaje školom ljubavi i života, odgaja za obostrano poštovanje, toleranciju i velikodušnost”.
Nadalje biskup u mjesto milosrđa stavlja crkvenu zajednicu, te naglašava kako je “nesumnjivo da u propovijedima svećenici uvijek pozivaju na praštanje i milosrđe. Očigledno je da se u crkvi s oltara ne može ne propovijedati oproštenje. Nitko se neće osjećati siromašnijim zato što je oprostio uvredu; svatko će se osjetiti bogatijim jer je nekome oprostio. Svi možemo dati i primiti dar mira i pomirenja. Očigledno, ne samo u liturgijskom slavlju već i iznad svega u svakodnevnim životnim događajima. Različitost mišljenja, uvjerenja, usmjerenja, koja su uvijek moguća, mora služiti ne da bi se stvorili sukobi i podjele, već mogućnost življenja i djelovanja u zajedništvu, jedinstvu u bitnim, a sloboda u sporednim stvarima”.
Kao posljednje mjesto milosrđa ukazuje se na svetišta patnje, tj. privilegirana mjesta na kojima se milosrđe živi intenzivnije. To su bolnice, lječilišta, zatvori. Zauzimajući se za one koji tamo žive, papa Franjo predlaže kršćanskom narodu da tijekom Jubileja razmišljaju o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Bit će to način da ponovno probudimo našu uspavanu savjest pred dramom siromaštva i da sve dublje uđemo u srce Evanđelja, gdje su siromasi povlašteni pred božanskim milosrđem. Isusovo propovijedanje nam predstavlja ta djela milosrđa kako bismo mogli shvatiti živimo li kao njegovi učenici ili ne. Otkrijmo ponovno tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, mrtve pokopati. I ne zaboravimo djela duhovnog milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grešnika pokarati, žalosna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti, poručuje biskup Jezerinac.
Pozivajući na kraju poruke na življenje milosrđa, ističe: “Prije svega, želimo ovo razdoblje živjeti kao jako vrijeme osobnog i zajedničkog obraćenja. Čitanje i osobno razmatranje Svetoga pisma bit će nam od velike pomoći da ponovno otkrijemo milosrdno lice Očevo! U sakramentu ispovijedi nas dotiče ruka velike Božje milosti, a vjernička hodočašća prilika su za velike Božje milosti na svetima mjestima”, te podsjeća na pet putova pomirenja s Bogom koje predlaže sv. Ivan Zlatousti: osuda vlastitih grijeha, praštanje uvreda, molitva, milostinja i poniznost.