Sarajevo, 17. 12. 1999. (IKA) – “Od punine njegove milosti svi mi primismo, i to milost na milost”, tim je tekstom iz Ivanova Evanđelja naslovljena božićna poruka vrhbosanskih biskupa kardinala Vinka Puljića i pomoćnog biskupa Pere Sudara vjernicima. Biskupi u svojoj poruci pozivaju vjernike na praštanje i pomirenje, kako bi mogli dostojno proslaviti Veliki jubilej kršćanskoga trećeg tisućljeća, podsjećajući istodobno na “ljudsku i vjerničku obvezu dati drugome ono što je njegovo i vratiti se na svoju očevinu”. Isusovo Utjelovljenje i rođenje, kaže se na početku poruke, izvor je nepresušnog vrela ohrabrenja, radosti i nade za svakog čovjeka. “Slaveći Isusovo rođenje od Djevice mi ispovijedamo istinu da nam je Otac ‘darovao Spasitelja i prijatelja’, brata i Otkupitelja”, ističu vrhbosanski biskupi te dodaju: “Kako je utješno i ohrabrujuće smjeti i moći vjerovati i od vjere živjeti da nam je sam Bog prijatelj i brat u vremenima kad se prijatelji preko noći neprijateljstvom zaogrću, a nerijetko i braća bratstva odriču! A tako nam treba i braće i prijatelja, jer i pjesma božićne radosti bez braće i prijatelja u ljudskom srcu odzvanja tugom!”. U svjetlu vjere “niti jedno stanje u kojem se čovjek vjernik našao nije i ne može biti beznadno, jer čovjek, koji vjeruje ne može biti žrtvom beznađa”. U tom smislu vrhbosanski biskupi ističu kako “vjernička nada nije utemeljena na čvrstini tla na kojem stoji i sigurnosti ili lagodnosti okolnosti u kojima živi, nego na neprevarljivosti obećanja koja su mu dana i nepokolebljivosti vjere kojom ih prihvaća”.
“Radosna spoznaja Boga koji ljubi ljubavlju koja oslobađa daje nam snage za promjenu, za obraćenje. Tom snagom su oni prije nas i zbog nas, iako ponekad i nesigurna koraka i klecavih koljena, pronijeli kroz burnu povijest ovoga hrvatskog naroda u krilu Crkve Kristove i evo do praga Velikog jubileja donijeli baklju vjere u Boga koji je postao čovjekom”, ističe se, nadalje, u božićnoj poruci kardinala Puljića i biskupa Sudara.
Vrhbosanski biskupi upućuju poziv vjernicima na oproštenje i pomirenje kako bi dostojno proslavili godinu Velikog jubileja kršćanstva, podsjećajući ujedno na “ljudsku i vjerničku obvezu dati drugome ono što je njegovo i vratiti se na svoju očevinu”. Biskupi stoga potiču vjernike da se vrate na svoja ognjišta osobito u Bosansku posavinu te dodaju: “Mi vas povratkom u vaše domove, na vašu očevinu i u vašu domovinu, dragi prognanici, ne pozivamo da bi se uključivali u bilo kakve i bilo čije ljudske, a pogotovo ne neljudske planove. Mi vas, kao biskupi Crkve u ovoj zemlji, pozivamo i hrabrimo da svoji na svome ostanete vjerni poslanju djece Božje. Ovo nastojanje neće i ne može ostati bez ploda i to onoga što sam Bog ubire u srcima onih koji su spremni i po osobnoj patnji dati svoj udio u ostvarenju kraljevstva u kojem će ‘pravednici zasjati poput sunca'”.
Vrhbosanski biskupi na kraju svoj poruke izražavaju čvrstu vjeru “da nam Bog nakon godina nemilosti u kojima smo morali poći iz svoga i sa svoga, nudi godinu milosti Velikog jubileja utjelovljenja svoga Sina, da bi nas pozvao na novu nadu radosnog povratka”. “Iz te vjere ćemo otvarajući Svetu godinu s vama i za vas razasute diljem svijeta u našim svetištima i na našim ognjištima svom dušom s Petrom naših dana zahvaljivati i vapiti ‘Blagoslovljen da si, Gospodine, Oče koji si na nebesima, jer si nam darovao Isusa našega Spasitelja i prijatelja, brata i Otkupitelja. Hvala Ti, Oče dobri, na daru Jubilejske godine: učini da ona bude pogodnim vremenom, godinom velikog povratka u Očevu kuću'”, kaže se na kraju božićne poruke vrhbosanskih biskupa.