Božićna poslanica za Godinu kateheze odraslih

«Jao meni ako evanđelja ne navješćujem« ( 1 Kor 9, 16 ).
Svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima laicima
Nadbiskupije zadarske

Draga braćo i sestre !
Pred nama je 1.700. godišnjica mučeništva svete Stošije kojoj ćemo posvetiti čitavu 2004. godinu. Kao pripravu za taj jubilej, cijelu 2003, drugu godinu u trogodišnjem pastoralnom planu, želimo posvetiti katehezi odraslih. Na to nas potiče sveti Otac Ivan Pavao II., dokumenti Crkve i sadašnje stanje vjerskog života u našoj mjesnoj Crkvi. Kateheza odraslih uhvatila je korijena u našoj Nadbiskupiji te već sada možemo govoriti i o iskustvima takvoga rada.

SVI SMO POZVANI NA SVETOST
U svom pismu, «Ulaskom u treće tisućljeće «( NMI ), papa Ivan Pavao II., kada govori o stanju Crkve poslije velikog Jubileja i potrebi planiranja budućega hoda najprije kaže: « Prije svega, bez oklijevanja kažem da je perspektiva u koju treba smjestiti čitav pastoralni hod svetost « ( NMI 30 ).
Ako se vratimo dokumentima II vatikanskog koncila, osobito dogmatskoj konstituciji o Crkvi, «Svjetlo naroda», naći ćemo govor o «sveopćem pozivu na svetost» (usp. LG 5 ) koji se sažima u ove riječi: «Svi su vjernici bilo kojeg staleža i stupnja, pozvani na potpuni kršćanski život i na savršenu ljubav»(LG 40).
Isusov Govor na gori žarki je poziv na svetost, na ljubav sve do gubljenja vlastitig života i ljubavi prema neprijateljima. «Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski» (Mt 5, 48 ). Sveti Otac zato nastavlja: «Vrijeme je da se svima na uvjerljiv način ponovno ponudi to – visoko mjerilo – redovitoga kršćanskoga života: čitav život crkvene zajednice i obitelji treba ići u tom smjeru « ( NMI 30 ).
Potaknuti tim pismom i mi, hrvatski biskupi, uputili smo Pastoralne smjernice na početku trećeg tisućljeća s naslovom «Na svetost pozvani».U našem pismu upozorili smo na neke stvari koje nas zabrinjavaju, i gdje vidimo mjesto Crkve u društvu i mogućnosti zauzimanja za nj. Mi smo biskupi, gledano iz Crkve, zabrinuti za društvo i za čovjeka u cjelini. Vidimo probleme naglog bogaćenja s jedne strane i siromašenja s druge strane. Rat je ostavio velike posljedice na duši mnogih ljudi u našem narodu. Velika društvena zla, kao što su korupcija, droga, alkohol, pohlepa, neodgovornost za opće dobro, bespoštedna borba za vlast i nastojanja da se svijet gradi bez Boga, nisu moguća bez odbacivanja i nijekanja svetosti (usp. NSP 6 ). Isto tako, živimo u kulturi u kojoj se pobačaj, eutanazija, homoseksualnost, nazivaju dobrima suvremene civilizacije. Mi dobro vidimo da u takvoj civilizaciji i takvoj slobodi, bez Isusa Krista, izvora života i radosti, ljudi užasno trpe i egzistencijalno umiru.
Kako ovdje ne spomenuti problem droge koji je tako duboko zahvatio grad Zadar te prostor čitave Nadbiskupije. Postoje mnoge mlade obitelji koje se nalaze u krizi i pogled usmjeravaju prema Crkvi. Možemo li kao Crkva stajati skrštenih ruku? Kako im na najbolji način pomoći?

POTREBA KATEHEZE ODRASLIH

Papa od početka svoga pontifikata govori o potrebi nove evangelizacije. Na susretu svih pokreta i crkvenih zajednica, u Rimu na Duhove 1998. godine, naglasio je potrebu jakog kršćanskog navještaja, solidne kršćanske formacije, i potrebu živih kršćanskih zajednica. Opći direktorij za katehezu (1997) naglašava da kateheza odraslih mora sve više biti od prvotne važnosti, govori o potrebi pokrsne kateheze nalik katekumenatu. «Potrebno je hrabro planirati navještaj dalekima i onima koji žive u prilikama vjerske ravnodušnosti. Nužno je da svaka župa ima jezgru sastavljenu od zrelih kršćana kojima treba posvetiti posebnu brigu. To će se lakše postići ukoliko će se u župi promicati formacija malih kršćanskih zajednica» (usp. DZK 258 ).
Dokument naših biskupa pak kaže: «Cilj svake kateheze odraslih treba biti postizanje zrelosti vjere kojom se mogu prihvaćati i osmišljavsti razne životne situacije u kojima oni žive, kao i dužnosti koje u obiteljskom i društvenom životu obnašaju» (PNS 29).

ZNAKOVI NADE

Naša Nadbiskupija otvorena je nastojanjima u katehezi odraslih, tako da već sada možemo vidjeti i znakove nade za budući hod.
U posljednje vrijeme održani su brojni seminari za duhovnu obnovu u župama i na razini Nadbiskupije. Gotovo svaki mjesec u godini,organizira se Mali tečaj – Kursiljo; godinama se redovito održavaju kateheze za mlade i odrasle. Neokatekumenski put je prepoznatljiv u našoj sredini. Zajednice kao Marijina legije, Cenacolo, Djelo Marijino zauzeto rade na evangelizacijskom poslanju. Ponovno i često se održavaju misije na razini čitave župe.
Školovali smo, i još se školuju, brojni vjeroučitelji. Već sada imamo mnogo suradnika u župnoj katehezi diljem Nadbiskupije. Vidimo spremnost mnogih da rade na njivi Gospodnjoj. Osnovali smo mnoga Župna pastoralna i ekonomska vijeća.
Sve više je obitelji otvoreno životu i kršćanskom braku. Ohrabreni smo i u pogledu duhovnih zvanja.

ZADACI PRED NAMA
Kao biskup ove mjesne Crkve primarnim zadatkom smatram odgoj suradnika u pastoralu (đakoni, čitači, akoliti, izvanredni djelitelji Euharistije, katehisti…). Zato zahvaljujem svima koji zauzeto rade na tome i pomažu župnicima u pastoralu župa, od članova župnih pastoralnih vijeća pa sve do vjeroučitelja i katehista.
U godini koja je pred nama potičem kateheze za najbliže suradnike, za roditelje prvopričesnika i krizmanika; duhovne obnove za roditelje i kumove pred krizmu njihove djece; duhovne obnove za mlade; misije u župi; razne tečajeve i seminare kao što su Mali tečaj i Seminari za nutarnje ozdravljenje; kateheze Neokatekumenskog puta. Potrebno je posvetiti posebnu duhovnu skrb braniteljima i njihovim obiteljima te obiteljima stradalih i poginulih.
Nameće nam se i zadatak na razini Nadbiskupije organizirati duhovnu obnovu na jednom mjestu. Međutim, neka svaki župnik, u suradnji sa najbližim suradnicima, odabere najprikladniji oblik kateheze odraslih, u svojoj župi.
Godinu kateheze odraslih želimo završiti jednim zajedničkim susretom svih sudionika zauzetih u pastoralu i u pokretima naše Nadbiskupije.

ZAKLJUČAK
Draga braćo i sestre!
Istinska budućnost naše Nadbiskupije proizlazi iz stvarnosti naše vjere, naše nade i naše ujedinjene ljubavi u Kristu i Crkvi. Ta ostvarena budućnost mora iz dana u dan potiskivati naše isprazne predodžbe o nekoj drugoj budućnosti.
Završavam ovaj poticaj, ovu poslanicu nade molitvom: «Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije negoli mi moliti ili zamisliti: Njemu slava u Crkvi i Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga. Amen» /Ef 3, 20-21/.