Krk, (IKA) – Krčki biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji krčkih svećenika i redovnika, predslavio je u katedrali u Krku svečana misna slavlja polnoćku i jutarnju misu. Pjevanje je animirao krčki katedralni zbor. Na misi polnoćki biskup Petanjak naglasio je kako evanđelist Luka u svome izvještaju ukazuje na povijesnu utemeljenost, činjeničnost Isusova rođenja ali donosi i teološku poruku spasenja koja se temelji na uzajamnosti susreta Boga i čovjeka. Bog se služi nekim datostima ovog svijeta i procjenjuje pogodan trenutak da iskoristi postojeće stanje na zemlji kako bi prenio poruku neba. U tadašnjem svijetu, u kojem je pod okriljem Rimskog Carstva, okupljen ‘cijeli svijet’ – svijet Izabranog naroda i svijet pogana – događa se Božja objava koja ima univerzalno, sveopće i sveljudsko značenje. Događa se ono što je vjekovima iščekivano, željeno. No sada, kada se događa, biva od ljudi odbačeno, neprihvaćeno. „Kakav povijesni apsurd: svijet čezne i moli, kuka i vapi za Spasiteljem, a kad on dođe, za njega na svijetu nema mjesta. I od toga njegova povijesnog dolaska na svijet pa do dana današnjega ništa se osobito nije promijenilo.” Biskup daje odgovor na to proturječje koje se događa: „Nama je Bog potreban samo toliko da ga mi maksimalno iskoristimo za svoje potrebe, ali nama nije potrebna njegova poruka. Nama treba izvanjska forma Boga, ali nam nije potreban njegov sadržaj. Potrebna je stabilna i čvrsta građevina, ali ćemo unutrašnjost urediti mi, po svojoj volji. Nije nam potrebna Božja blizina i ne treba nam on kao osoba, nego kao ideja koju ćemo moći iskoristiti kako bi stvorili svijet bez Boga. Treba nam Bog bez Boga. Treba nam božićna priča koju treba pretvoriti u komercijalnu bajku, ali nam ne treba teološko značenje i poruka Božića.” Vidi se to već u slavljenju adventa koji je iščekivanje Spasiteljeva dolaska, ali se On sam gotovo više ni ne spominje. Događa se advent bez Isusa Krista; Božić bez Božića. „U tom adventu i Božiću nema glavnog lika Isusa Krista, nema Boga koji se rađa kao čovjek, nema Spasitelja koji oslobađa čovjeka od svega onoga što ga zarobljava da spozna sebe u pravom svjetlu, nego napasnika koji ti nabija komplekse što još nisi bio tamo, vidio ovo ili ono, što još nisi nešto kupio ili isprobao… I to ozračje ulice, trgova, vanjštine, pojavnosti, ulazi i uvlači se u kuće, obitelji, pojedince i poručuje: Iskoristimo ideju Božića i uklonimo Boga koji nam dolazi.”
Biskup je pozvao vjernike: “Ako niste, još stignete napraviti mali Betlehem u svojoj kući. Ako ništa, barem Mariju, Josipa i Isusa, ili samo Malog Isusa na slamici, i upalite svijeću ili malu svjetiljku. I zastanite ovih dana pred tim djetetom na slamici, u štalici, zagledajte se u njega, recite mu koju riječ, pitajte ga nešto, recite mu da je dobrodošao u vašu kuću, u vašu obitelj, u vaš život… Tako ćemo vratiti pravi smisao Božića i tako će se dogodi ono jedino što Bog želi: njegov i naš susret.”
Na misi božićnog jutra biskup je istaknuo da nas slavljenje svetkovine Božića, Isusova rođenja, upućuje na trenutak Njegova utjelovljenja ali i mnogo dalje od toga, do samoga vječnog Boga. „Na početku svega stvorenoga stoji Božja Riječ, stoji Božji govor a ta Božja Riječ i taj Božji govor zove se Sin Božji, druga Božanska osoba. Bog se u svome Sinu sav izgovorio, sav se izrekao, sav se objavio. I sav stvoreni svijet stvoren je na sliku Sinovljevu i stvoren je radi Sina. I kad je stvarao prvog čovjeka, Bog ga je stvorio na sliku Sina svoga. Božja je zamisao i želja bila da prvi čovjek, i svaki čovjek, bude tako s njime povezan kao što je to bio i ostao njegov Sin. Sav je svijet stvoren radi Sina i sav je svijet stvoren u Sinu. Zašto je taj Sin, koji je s Ocem i Duhom Svetim Bog, postao čovjekom i rodio se u Betlehemu? Da u svakoga od nas ponovno utisne onu iskonsku sliku na koju smo svi mi stvoreni u promislu Božjem prije postanka svijeta, a koju smo izgubili što svojim osobnim, što po našim praroditeljima naslijeđenim grijehom i okretanjem leđa Bogu. Bog je postao čovjekom da nas ponovno obožanstveni, da nam povrati dostojanstvo Božjih sinova i kćeri, da budemo onakvi kakve nas je Bog želio i zamislio u svome Sinu dok smo još bili u njegovu promislu prije nego se taj promisao ostvario, prije nego nas je Bog izgovorio, prije nego smo zadobili ovaj oblik. Ivanov Proslov, Ivanovo evanđelje, polazi od vječnosti koja ulazi u vrijeme. Polazi od Boga koji postaje čovjekom. Sin Božji time što postaje čovjek ne prestaje biti Bog. Isus Krist je jedino biće na svijetu koje u isto vrijeme živi u vječnosti i u vremenu. I sve ono što nam govori ovdje u vremenu, govori nam iz vječnosti. Objavljuje svijetu otajstva neba. Objavljuje čovjeku Boga.” Biskup ističe kako je to prava poruka Božića te nastavlja: „Nakon Isusova utjelovljenja i rođenja ni Bog ni čovjek više nisu isti. S utjelovljenjem Riječi mijenja se ‘ontološka’ struktura Boga i čovjeka. I Bog i čovjek ostaju ono što su bili, ali dobivaju nešto što do tada nisu imali. Bog postaje čovjekom, a čovjek postaje Bogom, sve to u Isusu Kristu. To je bitna, strukturalna, životna promjena koja zauvijek označava i razlikuje Krista od bilo koga drugoga na svijetu. Sve što jesmo, sve što imamo, sve za čim težimo, dobivamo u Isusu Kristu. On je središte svega svijeta i svega stvorenoga. A sve nam to Isus Krist daje, recimo tako, na kapaljku. Daje nam pomalo. Daje nam onoliko koliko mi u datom trenutku možemo shvatiti i prihvatiti.
Zašto nam je Spasitelj svijeta došao kao dijete? Zato da rastemo zajedno s njim, da napredujemo zajedno s njim. Došao nam je kao čovjek, ali kao čovjek koji još ima rasti i ostvariti se. Kao čovjek koji to treba tek postupno postajati. I zato i njegovo utjelovljenje nije bilo odjedanput. Mi kažemo da se Riječ Božja utjelovila onoga trenutka kad je Marija rekla anđelu: „Neka mi bude po tvojoj riječi”. I opet imamo riječ koja postaje tijelo. Govor koji dobiva formu. Istina je da se u tom trenutku Riječ utjelovila, ali se nije prestajala utjelovljavati cijeloga Isusova života. Svaki put kad je Isus na svojoj koži proživljavao ovaj život kao jedan od nas, proživljavao je to kao čovjek. Iskustveno je osjećao što to znači biti čovjek u dobru i zlu, u radosti i žalosti, slavljen i klevetan, hvaljen i ogovaran. Upravo zato, nitko nas na ovome svijetu ne može bolje razumjeti od Isusa Krista, Boga i čovjeka, čiji ljudski početak i rođendan danas slavimo i koji nas poziva da zajedno s njime krenemo u život i poput njega rastemo u mudrosti i milosti i da ruka Božja bude nad nama (usp. Lk 2,40).”