Zagreb, (IKA) – Novi broj Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga u znaku je promišljanja o adventu i Božiću, te već s naslovnice postavlja pitanje „Mali Isuse, gdje te naći?”
U uvodniku naslovljenom „Božiću se stoga (ne) veselimo svi” urednik Josip Blažević ukazuje na surovu stvarnost kojoj svoj „doprinos” daju i katolici. Stoga poziva „oslobodimo naše božićne propovijedi sentimentalnosti i zatvaranja očiju pred demografskom katastrofom u koju srljamo. Mi smo sebična generacija koja se opire dolasku djeteta na ovaj svijet. Sažalijevamo obitelji s više djece. Poput Pilata peremo ruke od prolite krvi u pobačajima. Okružujemo bolnice s transparentima da se zaustave pobačaji. Izvanredna inicijativa ali – da joj možda nije izmakao glavni uzrok?! Ne bi li trebalo najprije uzdrmati savjesti poslodavaca, onda istom sirotih trudnica, okružiti urede tajkuna, u čijim rukama je žena potrošna roba, koji im odbijaju dati stalno zaposlenje, ili ga uvjetuju iznuđivanjem obećanja da neće rađati”.
O Božiću u svojim „dnevničkim” zapisima nadopunjuju se „djevojka na zadatku” Margareta Jozinović koja podsjeća: „Ovo je poruka Božića: nikad nismo sami”, te „mladić na zadatku” Ivan Lovrić koji poručuje „Božić nije sam za sebe”.
Uz Međunarodni dan osoba s invaliditetom, sugovornik Veritasa je Jelena Vuković koja iznosi svoje svjedočanstvo upoznavanja Isusa, te dodaje „Isus je dio mene, dio moga života. Nastojim ga slaviti i hvaliti kad god to mogu. Ne živim uvijek po Božjim pravilima. Grešna sam i slaba, ali svakom ću reći samo jedno: ‘Isus te ljubi baš takvog kakav jesi!'” Na to kao sportašica tumači što za nju znači riječ pobjeda: „Ona predstavlja pobjedu nad samim sobom. Pobjeda Isusa u svim mojim slabostima, pobjeda njegove ljubavi koja uvijek pobjeđuje, ali baš uvijek.”
O važnosti obiteljskih tradicija piše Krešimir Miletić. Podsjeća kako običaji grade stabilnost u obitelji, njeguju obiteljski identitet, izgrađuju jedinstvo obitelji, otkrivaju značaj života.
Na ovaj tekst nadovezuje se Mara Čović tekstom „Povezanost srca i uma u obitelji” kojim u rubrici „pedagog u obitelji” podsjeća na „pedagoški pristup u jačanju međusobne podrške”. U božićnom, ali i obiteljskom ozračju ovoga broja prilika je posvijestiti si kroz kako žive obitelji s više djece. O tome svjedoči obitelj s petero djece, koja šesto iščekuje nakon Božića.
O značenju adventskoga vijenca piše Maja Šubarić Mahmuljin. Uz početak Stadlerove godine, o utemeljitelju i Družbi služavki Maloga Isusa za Veritas govori s. Irena Olujić. Uz samo ime Družbe ističe: „Isus je u središtu našega života i rada, naša usmjerenost je na Njega u liku djeteta. Crpimo iz njegove malenosti za svoj identitet služavke. Jednostavnost, malenost, čistoća, poniznost, poslušnost – sve te karakteristike vode nas u služenju malenima”.
Nastavljajući niz o euharistijskim čudima, Zvonimir Pervan piše o čudu koje se dogodilo u poljskom gradu Legnicy za vrijeme mise na božićno jutro 2013. Ljudevit Maračić pišući o kreposti ljubavi, podsjeća kako je sržna Kristova poruka diptih ljubavi. Podsjećajući na nedavno obilježen Svjetski dan siromašnih, ali i trajnu zadaću Crkve brinuti o najpotrebitijima, Margareta Jozinović razgovarala je sa „Siromasima s. Antuna”, tj. onima koji se svakodnevno hrane u pučkoj kuhinji na Svetom Duhu.
U ovome broju Marijan Križić u rubrici „oženjeni sveci” predstavlja sv. Ivanu Francisku de Chantal, a tu je još niz prigodnih promišljanja od onoga iz (vjero)učionice do priče „Kolači od suza”.