Božićni broj Živoga vrela s temom „Božić blagdan radosti"
Božićni broj Živoga vrela s temom „Božić blagdan radosti"
Zagreb
Zagreb, (IKA) – Posljednji ovogodišnji, 13. po redu, broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” s temom „Božić blagdan radosti” obuhvaća razdoblje od 24. prosinca do 13. siječnja.
U uvodniku urednik Ante Crnčević podsjeća kako je „Radost, drugo ime za događaj rođenja Božjega Sina u ljudskome tijelu, u čovještvu. Možda u tome i jesu poteškoće našega navještaja: nastojimo naviještati zanimljivo, privlačno, pa i radosno, nasmijano, ali bez dostatne svijesti i svjedočanstva da Onaj koga naviještamo jest Radost. Bog je Radost.
On se raduje jer utjelovljenjem dolazi k nama. Govor o radosti Božića može lako prijeći u brigu oko našega nutarnjega raspoloženja za Božji dolazak”. U tom duhu Crnčević postavlja pitanje „Gdje je razlog božićnoj radosti?”, te odgovara: „Zacijelo ne u nama i u radosti kojom umijemo barem donekle otvoriti svoje živote Utjelovljenomu, nego u Božjoj radosti kojom on pristupa nama ljudima”.
U tematskom dijelu Milan Dančuo u tekstu „Slaviti otajstvo Radosti. O ljepoti i krizi radosti u slavljenju Božića” nastavljajući se na uvodnik ističe: „Baštineći cjelokupnu starozavjetnu tradiciju radosti i iščekivanja naviještenu u prorocima, cijeli Novi zavjet obilježen je radošću koja je povezana s Kristom i sa spasenjem koje je u njemu darovano. Početak Lukina evanđelja ukazuje na posebnu poruku radosti u otajstvu Kristova utjelovljenja i rođenja. Pučka pobožnost naziva te događaje radosnim otajstvima. Evanđelist Luka nije samo predstavio osobe i događaje, već je prenio i duhovno ozračje u kojem su se odvijali ti spasenjski događaji. Jedan od najvažnijih elemenata ovih događaja upravo je radost”. Autor naglašava kako „spominjanje riječi radost nije sporadično, već je to iznimno važno obilježje neizmjernog veselja koje prožima osobe i događaje vezane uz Kristovo rođenje. No, najveća radost je upravo svijest da je Gospodin ispunio drevna obećanja i da je poslao obećanoga Mesiju. Ovi važni dionici povijesti spasenja ne razmišljaju toliko o svojoj ulozi ili mjestu, već se svatko od njih raduje za onoga drugog. Svakog pojedinca prožima spoznaja da Bog dolazi i spašava: taj karakter zajedništva jest ono najvažnije u dugoj tradiciji iščekivanja izraelskog naroda”.
O radosti govori i Domagoj Volarević u tekstu „Iz radosnoga iščekivanja u radosnu slavu. Božićna radost u obrascima Rimskoga misala”. Ističe kako je pojam radosti i veselja jedan od češćih u obrascima Rimskog misala. „Potrebno je imati na umu da hrvatski prijevod često pojmom radost i njegovim izvedenicama prevodi dva latinska glagola i njihove izvedenice: gaudere i laetare. Iako se oba pojma mogu prevesti s ‘radovati se’, ‘radost’ (i izvedenicama), obično se gaudere prevodi s radovati se, dok se laetare prevodi s veseliti se. U božićnome ciklusu liturgijske godine, dakle i u došašću i u božićnome vremenu, pojmove radosti i veselja nalazimo tridesetak puta, a u cijelome Misalu više od tri stotine puta”.
S. Vinka Bešlić uz temu broja piše o „Radosti u hrvatskim božićnim pjesmama”. Donoseći primjere više pjesama, autorica zaključuje: „Hrvatske božićne popijevke izriču radost zbog Kristova dolaska ljudima, zbog spasenja koje nam je donio i donosi u svakome liturgijskom slavlju. Na poetski jednostavan način i s vjerničkim predanjem hrvatski narod ih rado pjeva jer preriču onu istu radost koju je prorok Sefanija u 7. st. pr. Krista najavio”. Uz temu broja, „Živo vrelo” donosi i dva promišljanja o radosti fra Bonaventure Dude „Radost koja postaje veselje” i „Svijeta Razveselitelj”.
Drugi dio lista posvećen je homiletskim promišljanjima uz misna čitanja. Uz svetkovinu Božića promišljanje „Bog u pelenama” potpisuje Ivica Raguž. Slavko Slišković autor je promišljanja „Obnova pogažene svetosti” uz blagdan Svete obitelji. Uz blagdan Svete Marije Bogorodice promišljanje „Bogorodica – ime ispunjeno imenom Isus” potpisuje Domagoj Runje. Ivan Šaško autor je promišljanja uz Bogojavljenje „Kakva čežnja takvo i klanjanje”, a u Krštenje Gospodinovo Ante Vučković potpisuje promišljanje „Krštenje na Jordanu”.
Rubrika pisma čitatelja odgovara na pitanje vezano uz Anđeoski pozdrav i zvonjenje.