Zadar, (IKA) – Bog je mogao odabrati bilo koje mjesto za svoj dolazak, palaču i dvorac, ali je odabrao štalicu kako bi u neimaštini veličina njegovog dara još više zasjala, poručili su učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar na božićnom susretu u utorak 22. prosinca, kada su izveli scenski prikaz ‘Božićna tišina’ pod vodstvom Mirele Zubčić, prof. hrvatskog jezika u toj gimnaziji. Tekst je napisala Matea Kaleb, učenica te škole. Program je u sportskoj dvorani škole privukao brojne: učenike, profesore i djelatnike škole, roditelje, svećenike i redovništvo, ali i bivše učenike željne podržati rad generacija nakon njih. Svekoliki talent posvjedočen je u uprizorenju teksta koji govori o stavovima koje čovjek uobičajeno ima o životu i smrti, na način dijaloga između Života i Smrti. Smrt na poziv Života provodi Badnjak u obitelji, dirnut riječima Smrti: “Teško je biti Tama pored tolikih kvaliteta Svjetla. Ljubomorna sam katkad. Teško je osvrnuti se na uspomene kad ih nisi proživio. Čeznem za uspomenama. Ne za bljeskovima slika, za isječcima iz filma, nego za licem života kojeg vidim na fotografiji. Zašto ti Živote, možeš slaviti smrt, a ja ne mogu uživati u životu”, misao je iz predstave koja je prikazala izmjenu dana i noći, dobra i zla, rađanja i umiranja, zaborava i želje da se izrazi ljubav. U mnoštvu takvih suprotnosti živi obitelj, s više ili manje radosti darivanja i zajedništva. Budući da je Božić postao blagdan buke i užurbanosti, gimnazijalci su poručili da treba malo zastati i utihnuti. “Radost, mir, tišina duše najljepši su darovi. U bliskosti i nježnosti progovara Dijete betlehemskih jaslica. Tišina je prostor Božjeg rođenja”, istaknuli su učenici, poručivši da i Božić zove u Božju tišinu koja je narušena u obiteljima, školama i radnim mjestima, čime njegovo otajstvo mnogima ostaje skriveno. Upozoreno je i kako nekadašnje crno i bijelo naših predaka, u smislu neimaštine, u nečemu više znače nego cijeli spektar današnjih boja.
Ante Sorić, ravnatelj gimnazije, izrazio je ponos na učenike koji ih povezuju. “Jedan mi je vozač Liburnije rekao ‘Znaš, ja mogu prepoznati tvoje učenike’. Mislim se, što su sad napravili. Upitam ga, kako. ‘Zato što su jako pristojni, jako kulturni. Kad ih vozim u školu, kad uđe neka bakica, oni odmah ustaju. Po ulasku u autobus lijepo pozdrave. Lijepo su odjeveni. Drugačiji su’, rekao mi je vozač. Srce mi je zaigralo kad sam čuo takav kompliment”, rekao je Sorić, izražavajući radost što ih odgajaju i trude im se prenijeti vrijednosti katoličke škole. “Zahvalni smo roditeljima što su usadili temelje a mi nadograđujemo po evanđeoskim vrijednostima. Mi njima dajemo sebe, ali i puno primamo od njih. Obogaćuju nas svojim mladenačkim entuzijazmom i sustavom vrijednosti”, rekao je ravnatelj istaknuvši da se u otajstvu Božića događa vez ljudskog i božanskog. “Božja riječ postaje tijelom kako bi izmirila suprotnosti, objedinila različitosti i uspostavila sklad svega stvorenog. Tako su pastiri i mudraci prvi svjedoci Kristovog rođenja, različiti po društvenom statusu, obrazovanju, razmišljanju i životnom putu, u Novorođenom djetetu dijelili zajedničku radost i postali prvi koji su posvjedočili rođenje Boga. Neka se Bog rodi u ljudskim srcima. To su najtoplije jaslice koje čovjek može svojom slobodnom voljom ugrijati”, rekao je ravnatelj Sorić uputivši svima božićnu i novogodišnju čestitku.
Zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio je školu, sve koji je pohode i nazočne. Čestitao je učenicima na tekstu, izvrsno uživljenim ulogama, rekavši da je borba između života i smrti sve navela na razmišljanje jer su jako sadržajno ispisali da je svakoga negdje dirnulo. Izrazio je ponos na djecu jer su pokazali lijepo koje svjedoče u svijetu. Školski zbor pod ravnanjem prof. Nele Šarić izveo je prigodne pjesme. Održana je i humanitarna tombola (Do)Živi Ljubav koju je pripremila prof. Elvira Katić, knjižničarka s volonterima škole. Prihod od prigodnih artikala koje su kupili nazočni namijenjen je za fond Gorušičino zrno koje pomaže potrebe slabijega materijalnog statusa te škole.