Liturgijska čitanja: Iz 52
Homilija zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, Zagreb, Božić 2017.
Liturgijska čitanja: Iz 52,7-10; Heb 1,1-6; Iv 1,1-18
Draga braćo i sestre!
1. Božićno slavlje svake je godine novi dar s neba. Dojam da je Božić ponovno došao iznenada otkriva doduše određenu ljudsku nespremnost, ali ipak više govori o neizmjernosti Božjeg dara koji je tako velik da čovjeka uvijek zatekne, iznenadi. Bog nam se daruje i, nadilazeći sva naša očekivanja, dolazi nam u liku malog djeteta – Božića.
Ta se poruka o Isusovu rođenju izriče i u jednostavnoj, a opet tako snažnoj čestitki hrvatskoga naroda: SRETAN BOŽIĆ! Ovih dana ta čestitka gotovo da zamjenjuje redoviti pozdrav među ljudima, i kamo god stigne, uvijek nosi klicu radosti. I više od toga, poklik “SRETAN BOŽIĆ”, kao da čovjekovu umornu dušu naslanja na stup nade i daje blagotvornu spoznaju da je s rođenjem Djeteta Isusa svaki čovjek obdaren dobrim darom s neba.
2. “Dijete nam se rodilo, sina dobismo” (Iz 9.5). Tim riječima starozavjetni prorok naviješta događaj Božića. Bog, koji je tako velik i svemoćan, postavši dijete, želio se nastaniti među ljudima. U Božiću se jasno očituje Božja blizina i Božja privrženost prema ljudima, posebno prema malenima, siromašnima i napuštenima. Prva slika koju je Bog ljudima htio dati o sebi samome maleno je Dijete. Tako je Bog objavio svoju neizrecivu veličinu u liku Djeteta u jaslicama. To čudo ljubavi čovjek nikada neće potpuno razumjeti, a uvijek će mu iznova buditi udivljenje.
Rođenje Isusa u Betlehemu, dar je i poziv svemu čovječanstvu. U Isusu, Sinu Božjemu i Sinu Marijinom, dogodio se susret Boga i čovjeka koji je otvorio mogućnost novoga susreta božanskoga i ljudskoga. Božić je objava da je svaki čovjek ljubljen od Boga. Tako jednostavno i duboko: Božić govori Božjom ljubavlju prema nama; Božić unosi tu ljubav u međusobne odnose; Božić iznosi iz nas snagu svoje ljubavi koja prebiva u nama po Duhu Svetome.
Bog je s nama uvijek, i onda kad u svom životu računamo s Njim, ali i onda kada odbijamo njegovu ljubav i ne mislimo na njega. Uvijek imajmo u srcu istinu da Božja prisutnost iscjeljuje naše rane i daje našemu životu vječni sjaj. Bog i ovoga Božića dolazi svakome od nas, kako vjerniku koji bez vjere ne može zamisliti svoj život, tako i onomu tko misli da ne vjeruje. Svima nam je potrebno ponirati u dubinu svoga bića, pronaći u duši izvor čežnje za ljubavlju i slijediti trag Božje prisutnosti u svome srcu (usp. Božićnu poruku 2017. godine, 3).
3. Ivanov Proslov četvrtog evanđelja naviješta: “U početku bijaše Riječ… Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa” (Iv 1, 1.3.). Dragi vjernici, kako tumačiti to “sve” i to “ništa”? Čovjek, naime, često igra na sve ili na ništa, čime pokazuje da je, vodeći tu igru, spreman čak sve izgubiti.
Nije riječ o tome kod Boga, jer Bog nema veze s ništavilom. Naime, Bog nikad ne stoji iza ništavila, iza onoga što u sebi nema života. Grijeh je put u ništavilo, jer upropašćuje život, odvodi čovjeka u propast. Korupcija vodi u propast, laž vodi u propast, nepravda vodi u propast, svako nastojanje da se drugoga ponizi, da se čovjeka ili čitav narod istrijebi jest zlo. Koliki su bili, i danas su diljem svijeta žrtve raznih ideologija koje su vodile i vode čovjeka u propast, jer su promičući i braneći svoje principe spremne žrtvovati čovjeka i čitave narode oduzimajući im ljudsko dostojanstvo i slobodu. Svako nastojanje da se osiromaši čovjeka u duhovnom i materijalnom smislu zlo je. Sve su to djela tame, grijeha i Zla koja vode u propast i ništavilo. U njima nema Života. Bog ne stoji iza takvih nastojanja!
4. Draga braćo i sestre, Bog ne postupa kao čovjek. On nam daruje sve. To Božje “sve” za čovjeka sažeto je u poruci: Bog je dobar. On nas neizmjerno ljubi. Zato se s pravom govori da je Božić svetkovina Božje ljubavi. “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16).
Božje “sve” je čovjek, od začeća do naravne smrti, zato se njime ne poigrava nego ga se štiti. Božje “sve” su obitelji, zato se njima ne poigrava, nego ih se čuva kao uporište budućnosti. Božje “sve” su narodi, zato se njima ne poigrava, nego im se omogućuje miran život. Božje “sve” je zemlja, zato se njome ne trguje i ne poigrava nego je se čuva kao svetinju vlastitoga doma.
Božje “sve” su i naši dobri međuljudski odnosi, zato se njima ne poigrava nego ih se učvršćuje rastom međusobnoga povjerenja i opraštanja. Božje “sve” su na poseban način bolesni, siromašni, napušteni, prognanici zato se njima ne poigrava, nego im se pomaže, ide im se ususret. Božje “sve” je dostojanstvo: i života i rada i odgoja i školovanja, i svega onoga što je usmjereno prema čovjekovoj dobrobiti.
Danas, na Božić, moramo se pitati koliko smo, kao vjernici, spremni sve to štititi? Uvjeren sam da postoji nedvojbena spremnost i otvorenost za dobro, no svjestan sam da se javlja i pitanje kako to provoditi u djelo.
5. Utjelovljenjem svojega Sina, rođena od žene, Bog je sklopio savez s ljudima i poručio nam da, kao kršćani i zajednica, ne možemo vjernički živjeti ako ne računamo na druge. Zato je važno i graditi i živjeti savezništvo u dobru.
“Poziv Božića jest da Božju ljubav koja je ›razlivena u našim srcima‹ pretočimo u otajstvo ›Saveza u dobru‹. U njemu se dublje ponire u smisao i razloge naše stvorenosti i postojanja, vidi se šire potreba zajedništva i suradnje među ljudima, nadahnućem postaju ostvarenja i svjedočanstva koja uspostavljaju plodonosnu ljestvicu vrjednota.
›Savez u dobru‹ započinje u obiteljima, u odnosima muža i žene, u odnosima prijatelja, suradnika, svih ljudi koji su ljubitelji dobra. Taj je Savez potreban u našoj Crkvi i u hrvatskoj domovini. On je drugo ime blagoslova, blage, dobre Riječi nasuprot svemu što širi strah, netrpeljivost i nepovjerenje” (Božićna poruka 2017.).
Jasno je da najprije treba krenuti od ljudi koji nam daruju ljubav, koji se žrtvuju za druge i zauzimaju za istinu. Otvorimo oči i srca za toliko dobra prisutna među nama! Pronađimo saveznike u obiteljima koje prepoznaju najveće bogatstvo u djeci kojom ih je Bog obdario, u ljudima koji se brinu za potrebne, koji brane dostojanstvo ljudskoga života, počevši od hrabrih roditelja i medicinskoga osoblja, preko znanstvenika i političara, policajaca i vojnika, do dragovoljaca na raznim područjima.
6. Draga braćo i sestre, molimo danas Gospodina da usmjeri naše misli i srca prema dobru i zahvalnosti; da učvrsti nakane koje teže prema zajedništvu i pomirenju; da udijeli snagu i sigurnost malodušnima; da ublaži patnje bolesnima i podari utjehu klonulima. Neka nam božićno slavlje pomogne u unošenju Božjega Duha u naše međusobne odnose, te očuvanju zajedništva i sloge u hrvatskom narodu i našoj domovini Hrvatskoj.
Novorođeni Isus ne traži druge pobožnosti, doli one koja otklanja sebičnost; niti drugi dar, doli onaj koji ne previđa potrebe bližnjih. Došao je ponajprije zato da u sebi ne ugušimo potrebu za njegovim milosrđem; da se oslobodimo grijeha, da prihvatimo njegovo opraštanje kao dar koji oslobađa. Nijedan naš grijeh nije toliko velik, da ga Božja ljubav ne bi otklonila i iscijelila naše rane.
Isus je došao da nam pomogne prevladati uskogrudnost, možda i među najbližima; da napustimo svoje zatvorenosti te svoja trpljenja iz ljubavi ne smatramo uzaludnima… Isus je došao da teret naših pitanja i životnih teškoća ne padne na našu slabost, nego da nam objavi što je Bog iz ljubavi učinio za nas.
Isus je došao kako bi nam dao radost i mir. Molimo Kneza mira da podari željeni mir zemljama i narodima pogođenim teškim ratovima. Molimo Presvetu Bogorodicu Mariju da nas zagovara u svim našim potrebama. S pouzdanjem se preporučimo uzoru nade naše, blaženom Alojziju Stepincu, mučeniku i svjedoku suvremene povijesti hrvatskoga naroda.
Predraga braćo i sestre, vama, vašima i svima koji su s nama povezani putem radija i televizije, želim sretan Božić!