„Božji arhitekt“ Antoni Gaudí postaje časni sluga Božji
Foto: Twitter // bazilika Svete obitelji u Barceloni
Vatikan (IKA)
Papa Franjo priznao je herojske vrline Antonia Gaudíja, španjolskog arhitekta poznatoga u cijelom svijetu po tomu što je vodio radove za izgradnju katedrale Svete obitelji (Sagrada Familia) u Barceloni. Stoga je od 14. travnja taj veliki predstavnik katalonskoga modernizma časni sluga Božji, izvijestio je Vatican News.
Najpoznatije Gaudíjevo djelo je crkva Sagrada Familia. Antonio Gaudí i Cornet, rođen 25. lipnja 1852., vjerojatno u Reusu, pristao je voditi radove 1883., godinu dana nakon što je položen prvi kamen. Tada je imao 31 godinu. Od tada je cijeli život proveo gradeći to mjesto bogoštovlja u kojemu očituje svoj umjetnički genij, svoje vjerske osjećaje i duboku duhovnost. Samo pet godina prije toga stekao je zvanje arhitekta i napisao nekoliko bilježaka o arhitekturi – poznatih kao „Rukopis“ iz Reusa – u kojima je iznio svoje prijedloge o ukrasima i vjerskim građevinama te pokazao znatno poznavanje i privrženost otajstvima kršćanske vjere.
Mladi Gaudí smatrao je crkvu Sagrada Familia poslanjem koje mu je Bog povjerio te je u toj svijesti izvorni neogotički projekt pretvorio u nešto drugačije i originalno, nadahnuto oblicima prirode i bogato simbolikom koja izražava njegovu duboku vjeru i duhovnost, u kojoj se uočava benediktinski i franjevački utjecaj.
Kao štovatelj svetoga Filipa Nerija, originalni se arhitekt suočava s preprekama i teškoćama hrabro i s povjerenjem u Boga dok upravlja gradilištem, te podnosi također zavist i ljubomoru. Od 1887. do 1893. projektirao je i vodio druga djela, civilna i vjerska. Potom, tijekom korizme 1894. pogodila ga je teška bolest, prouzročena rigoroznim postom koji ga je, iako je stavio u opasnost njegov život, doveo do dubokoga duhovnog iskustva u njegovu traženju Boga.
Nakon što je prebrodio krizu, nastavio je raditi na raznim projektima. Međutim, izgubivši pomalo sve članove obitelji, započeo je istinsku duhovnu askezu, odbijao nove zadatke i koncentrirao se isključivo na Sagradu Familiju, tako da je 1925. malenu prostoriju pokraj crkve preuredio u svoju rezidenciju. Uvjereni i praktični kršćanin, ustrajan u sakramentima, umjetnost je učinio hvalospjevom Gospodinu kojemu daruje plodove svojega rada koji smatra poslanjem upoznavanja i približavanja ljudi Bogu. Dana 7. lipnja 1926. udario ga je tramvaj. Budući da ga nitko nije prepoznao, odveden je u Bolnicu Santa Creu, bolnicu za siromašne. Nakon što je primio posljednje sakramente, preminuo je poslije tri dana, 10. lipnja. U pogrebnoj povorci sudjelovalo je oko 30 tisuća ljudi.
Podijeli članak
