Božji san o čovjeku uključuje obitelj

Draga braćo i sestre, poštovane obitelji!

S velikom radošću putem ovoga Pisma ulazim u vaše domove prigodom božićnih dana. U ovom vremenu posebne Božje blizine želim vam riječju iskazati svoju blizinu s najljepšim željama. Božić je doista blagdan blizine: Božje bliskosti i ljudske povezanosti. Božić je blagdan zajedništva. Božja naklonost prema čovjeku pokazuje u Božiću svoj vrhunac: Bog radi čovjeka postaje čovjekom. Po Božiću se ostvaruje novo i neraskidivo zajedništvo Boga i čovjeka. Zajedništvo i blizina s Bogom i s ljudima prirodno je ozračje u kojemu se čovjek može ispravno razvijati i rasti te se u konačnici do kraja ostvariti kao biće stvoreno iz ljubavi i za ljubav.

Obitelj – mjesto zajedništva s ljudima i s Bogom

Zajedništvo Boga i čovjeka mnogoliko se ostvaruje u ljudskom životu. Jedno od povlaštenih mjesta življenja zajedništva s Bogom i s ljudima jest obitelj. Obiteljsko zajedništvo redovito je prvo čovjekovo iskustvo zajedništva. To ga zajedništvo prati i nosi tijekom cijeloga života. Još kao nerođen, a kasnije kao maleno i bespomoćno dijete ovisno o roditeljskoj brizi, čovjek doživljava prvo iskustvo prihvaćenosti i ljubavi. Kako raste, dijete doživljava i širi krug zajedništva svoje braće i sestara, baka i djedova, rodbine, kumova, obiteljskih prijatelja i susjeda. Sazrijevši, mladić i djevojka sklapaju ženidbu te iz nove perspektive doživljavaju i podržavaju obiteljsko zajedništvo, podižući i odgajajući vlastitu djecu te iščekujući u zrelim danima djecu svoje djece.
Iskustvo obiteljskoga zajedništva nenadomjestivo je i njime je obilježen čitav čovjekov život. Stoga se može reći kako Božji san o čovjeku uključuje obitelj kao mjesto stjecanja prvih iskustava zajedništva i početka ispunjenja Božjega nauma s njime.
Božićno je vrijeme osobito prikladno za njegovanje obiteljskoga zajedništva. Božić nas poziva da se vratimo kući, svome bračnom drugu, svojoj djeci, svojim ukućanima. Božić osobito poziva na povratak kući one koji pronalaze različite razloge i izlike da budu odsutni od kuće, iz svojih obitelji. Društvene i gospodarske okolnosti vremena u kojem živimo mnoge ljude guraju u neobične okolnosti u kojima čitav život žive za druge, a pritom gotovo da ne dospijevaju živjeti s njima. Božić nam nudi i predlaže model obiteljskoga života i zajedništva Svete Obitelji: Isusa, Marije i Josipa. Sveta Obitelj nam pokazuje kako je obitelj stvarnost u kojoj Bog ima svoje nezaobilazno mjesto.

Obiteljska molitva – Božja prisutnost u obitelji

U ovim božićnim danima, dok nam je duša osobito osjetljiva, dobro je dublje razmišljati o Božiću koji nije samo jedan od najljepših kršćanskih i obiteljskih blagdana. Božić je mnogo više! Božić je temeljni kriterij naših osobnih i obiteljskih života. On nam u svojoj jednostavnosti snažno postavlja temeljna pitanja o nama i o našim odnosima s ljudima. Prije svega, o našim obiteljskim odnosima.
Ljudski je život prožet međusobnim odnosima. Današnje vrijeme pruža nebrojene mogućnosti komunikacije, koje ne vode uvijek do veće blizine i povezanosti među ljudima. Prolaznost, brzina, površnost i plitkoća često obilježavaju suvremene oblike komunikacije te nerijetko dovode do osamljenosti, izolacije i povlačenja od onih s kojima se dijeli svakodnevica. Način komunikacije ostavlja posljedice na suodnose među ljudima.

Čovjek je biće odnosa: odnosa prema drugim ljudima, ali isto tako i odnosa prema Bogu. Stoga je obitelj ne samo prvo mjesto učenja komunikacije već i produbljivanja povezanosti s Bogom, a komunikaciju i povezanost s Bogom nazivamo i molitvom. U obitelji se uči zajedništvo među njezinim članovima, ali ona je i prvo mjesto učenja zajedništva s Bogom koje se na poseban način njeguje molitvom.

Molitva ima svoje nezaobilazno mjesto u obitelji. Vjerujem da mnogi od vas imaju iskustvo obiteljskog molitvenog zajedništva u kojemu zajedno sudjeluju svi članovi obitelji. Iz toga zajedništva mnoge naše obitelji i danas crpe snagu za svakodnevni, često težak i mukotrpan život. Molitva učvršćuje povezanost s Bogom, a ta povezanost jamči kvalitetu odnosa među ukućanima i njihov odnos prema svima s kojima dijele životni prostor. Pastoralna konstitucija Drugog vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu ističe: “Ako roditelji prednjače primjerom i zajedničkom obiteljskom molitvom, djeca će, kao i svi koji žive u krugu obitelji, lakše naći put čovječnosti, spasenja i svetosti” (Gaudium et spes, 48).
Sve izazovnije i zahtjevnije vrijeme u kojemu živimo upravo vapi za zajedničkom obiteljskom molitvom. Potrebno je da kršćanske obitelji ostanu i ponovno postanu mjesta molitve. Obiteljska molitva povezuje članove obitelji s Bogom i tako u obiteljsko zajedništvo ulazi Bog koji donosi blagoslov obiteljskom životu. Samo snagom molitve naše će se obitelji moći suočiti s mnogim izazovima koje pred njima stoje. Blažena Terezija iz Kalkute znala je u tom smislu reći: “Obitelj koja zajedno moli jest obitelj koja ostaje zajedno”.

Blagopokojni papa Ivan Pavao II., kojega smo ove godine ispratili u kuću Očevu, često je poticao na zajedničku obiteljsku molitvu. On u Apostolskoj pobudnici o zadaćama kršćanske obitelji u suvremenom svijetu kaže: “Osnovni sadržaj obiteljske molitve jest sam život obitelji, koji se u svojim različitim zgodama tumači kao poziv što od Boga dolazi a ostvaruje kao sinovski odgovor tome pozivu: radosti i muke, nade i žalosti, rađanja i obljetnice, godišnjice vjenčanja roditelja, odlasci i povratci, važne i presudne odluke, smrt dragih itd., sve su to znakovi dobrohotne Božje prisutnosti u povijesti obitelji, a ti događaji moraju postati i prikladni trenuci milosti, prošnje i pouzdanog predanja obitelji u ruke zajedničkog Oca koji je na nebesima” (Obiteljska zajednica, 59). Tako obiteljska molitva postaje pratiteljicom svih obiteljskih događaja i dovodi ih u vezu s Bogom.

Sinoda – iskustvo crkvenog zajedništva

U više sam već navrata govorio o odvijanju pripreme za Drugu nadbiskupijsku sinodu Crkve zagrebačke, koja želi biti posebno iskustvo crkvenoga zajedništva članova naše mjesne Crkve. Odgovornost za nadbiskupijsku obitelj Crkve zagrebačke sve nas povezuje. Volio bih da svi vjernici i sve obitelji prepoznaju svoje mjesto i svoju važnost u našoj zagrebačkoj Crkvi. Predsinodske rasprave kojima se priprema Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije žele pokrenuti i povezati sve koji sudjeluju u životu naše Nadbiskupije.

Stoga vas od srca pozivam da se tijekom čitave 2006. godine u svojim župnim i drugim vjerničkim zajednicama uključite u proces nadbiskupijskoga savjetovanja sudjelujući na predsinodskim raspravama o mjestu i zadaći naše Crkve, naših obitelji i našega hrvatskoga društva u suvremenom i sve brže mijenjajućem svijetu. Rezultati ovih susreta bit će temelj za rad same Sinode koja će donijeti smjernice i putokaze za budućnost naše Nadbiskupije. Korake pripreme želimo prožeti molitvom kako bismo u svjetlu vjere spoznali što Bog želi od nas, kao članova svoje Crkve. Zato vas potičem da molitva za Sinodu bude sastavni dio i vaše zajedničke obiteljske molitve.

S tim mislima želim vam sretan Božić te srdačno čestitam novu 2006. godinu! Na sve vas zazivam blagoslov Novorođenoga, moleći da nam na tom mladom ljetu udijeli od obilja svojih darova!

Srdačno vas sve pozdravlja vaš nadbiskup
Josip kard. Bozanić

Zagreb, o Božiću 2005.