Zaprešić, (IKA) – “Brak – radost, a ne razočarenje” bila je tema duhovne obnove za bračne parove u subotu 13. veljače, uoči Dana braka. U prostoru OŠ Antuna Augustinčića u Zaprešiću duhovnu obnovu vodio je nacionalni tim Hrvatske zajednice bračnih susreta isusovac Antun Volenik i supružnici Vesna i Mladen Starčević koji tu Zajednicu vode od siječnja 2009. Nakon molitvenog početka koji je predvodio o. Antun, supružnici Vesna i Mladen istaknuli su u pozdravu: “Večeras se osjećamo zaista sretno i blagoslovljeno što smo dio ovoga slavlja, što slavimo brak i što ćemo tijekom ovog susreta promišljati o sakramentu braka kao osnovnom stupu svake obitelji, cijele Crkve i cijelog društva”. Bračni par Starčević predstavio se pred dvadesetak parova kako već 20 godina aktivno sudjeluju u Hrvatskoj zajednici bračnih susreta. Osnovna misija Zajednice su vikendi bračnih susreta koje je u 35 godina prošlo više od 6000 parova iz svih krajeva Hrvatske. Mi ne vjerujemo da je brak privatna stvar koja nema veze sa životom društva kako se to danas želi prikazati, naprotiv vjerujemo da je bračni par ovjenčan sakramentom braka znak i svjedočanstvo Božje prisutnosti u svijetu. Kao takvi dužni smo tu Božju prisutnost, ljubav za nas, naše ispunjenje kroz ženu i muža svjedočiti u suvremenom društvu. Govorili su zatim o svom 26-ogodišnjem bračnom iskustvu, sve do stvarnih životnih poteškoća – vlastitoj muci u traženju sklada, zadovoljstva, življenja onog predanja s početka braka koje je znalo nestati.
Volenik je istaknuo da svoj svećenički celibat može razumjeti i iz bračnog zajedništva: “Kako je brak sakrament zajedništva između muža i žene i znak tako je i svećeništvo sakrament zajedništva svećenika sa svojim narodom kojem je poslan po Isusovu primjeru. Veliki su to ideali ali ostvarivi samo u otvorenosti i zajedništvu”. Govoreći o romanci, razočarenju i relanosti odnosno radosti Volenik je istaknuo da je kroz susrete u Zajednici bračnih susreta otkrio koliko je sličnoga u braku i u svećeništvu. Svi mi nakon svojih romanci doživimo razočarenja i uvijek postoji opasnost da se osamimo; da navučemo maske i živimo kao samci u nekim svojim malim radostima koje se ipak na kraju pokažu kao promašaji i kao tuge za nas i naš odnos. Ovu smo temu “Brak – radost, a ne razočarenje” tako naslovili da pokažemo da smo pozvani da je moguće boriti se za otvoreni odnos – za radost koju donosi bliskost i zajedništvo.
Na samom kraju predavanja bračni parovi iznijeli svoja iskustva radosti kada su od svog bračnog supružnika dobili poštovanje ili mali znak pažnje koji je njihovo bračno zajedništvo osvježio i pokazao da brak živi upravo od takvih trenutaka radosti.