Buk, (IKA) – U župnoj crkvi u Buku požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 27. veljače u koncelebraciji s pleterničkim dekanom preč. Antunom Čorkovićem, biskupijskim ekonomom preč. Nikolom Jušićem i domaćim župnikom Milivojem Kneževićem misno slavlje za 26 poginulih branitelja s područja grada Pleternice. Mise zadušnice već 13 godina u spomen na poginule branitelje organizira pleternička organizacija HKDU-a. U uvodnom dijelu slavlja biskup je podsjetio kako se približava slavlje Uskrsa, slavlje spomen događaja kojim je Isus Krist, Sin Božji našu smrtnu sudbinu preokrenuo u život svojom ljubavlju koja je išla na križ. Dragocjeno je, dodao je biskup, da upravo to Isusovo otajstvo u našem narodu traje toliko dugo koliko i on sam. U tom otajstvu znali smo povijesno promišljati o svojim nevoljama, tjeskobama, umiranju i gubitništvima. Nedavni rat ostavio je na našim prostorima mnoge teške rane, a posebno na ovim našim slavonskim prostorima, na pleterničkom i požeškom. Naši pali branitelji zavrijedili su naše poštovanje, našu patnju, naš spomen i našu molitvu.

U prigodnoj propovjedi požeški biskup je istaknuo kako je nedavni rat puno toga pomutio u dušama ljudi. U tim trenucima valjalo je imati dobru prisebnost duha kako bi se uvidjelo što se to događa i onda učiniti ono što je u određenom trenutku bilo potrebno učiniti. S ponosom, dodao je biskup, smijemo reći da je najveći dio naroda u tom trenutku dobro razumio da je ugrožena sloboda našeg naroda te da se s tom slobodom i dostojanstvom naroda ne trguje, nego da valja ustati s najboljim snagama sinova i kćeri svoga naroda i braniti domovinu, obitelj, slobodu i druge vrijednosti života. Za taj dio povijesti naše Hrvatske nitko nas ne smije pozivati da je se sramimo, jer je od najvećeg dijela naroda bio častan. U ovom trenutku pokušavaju se praviti određene procjene što se to zapravo dogodilo. Svjedoci smo da se te procjene prave s različitih polazišta, uglavnom interesnih, zbog kojih onda nastrada čovjek, a počesto i onaj koji je dao svoj život za slobodu. Najispravnije je ono polazište koje se temelji na Božjoj riječi i vjeri. Bez takvog polazišta ostat ćemo pomućenih vidika o nama samima, a onda i o događajima, upozorio je biskup. Naše branitelje netko želi otkinuti od Božjih vidika i dosuditi im neke ljudske sudbine prema potrebama određenog trenutka. Ako prepustimo da sud o njima daju samo oni koji misle kratkoročno i interesno onda smo i mi postali poniženi s tim braniteljima.
Naši branitelji kao i svaki čovjek pozvani su na onu vječnost za koju je Isus Krist položio sebe. Ako nema vječnosti u kojoj sve ono što je bilo nepravedno sve ono što je bilo zgaženo, sve što je bilo ubijeno ako to ne dobiva konačnu svoju vrijednost onda je sve ovo skupa što mi radimo nekakvo međusobno poigravanje. Božja ljubav je onaj ključ kojim treba pristupiti našem postojanju, a osobito onima koji su nepravedno ubijeni u ratovima. U toj Božjoj ljubavi ljudska sudbina postaje opravdana i pročišćena. Najbolje što možemo učiniti za naše branitelje je da se sastajemo po crkvama i počinjemo misliti o poginulima pod Božjim svjetlom, da se s njima na taj načine približavamo i postajemo jedno u molitvi. Vječnost je naša šansa i to ona šansa koju nam je Isus Krist priskrbio i u kojoj se valja pronalaziti.