Brankica Lukačević je primila nagradu i priznanje za životno djelo ‘Zlatna čaplja’. Dopisnica HKR-a i IKA-e iz Slavonskog Broda primila je ovo priznanje od Gradskog vijeća kao zahvalu za dugogodišnji predani novinarski rad, više od 21 godinu, za ustrajno praćenje vjerskih događanja te nesebični doprinos u promicanju kršćanskih vrijednosti za dobro pojedinca, obitelji, crkvene i društvene zajednice na ponos grada i građana.

Lukačević je i urednica vjerske stranice u županijskom tjedniku Posavska Hrvatska. U ime svih laureata, u prigodi dodijele, rekla je da zahvaljuje „svima koji su prepoznali naše zauzimanje da u svom gradu, svatko na svom području, doprinosimo boljitku grada“.

Također je rekla da „iza svih naših nastojanja, zauzimanja, svih naših djela stoji Gospodin, a vidljivo je to bilo za vrijeme Domovinskog rata, za vrijeme veliki poplava, nevremena. Gospodin je čuvao naš grad od većih stradanja“. Poručila je Lukačević da su pozvani dati najbolje od sebe, vjerujući da je to želja „svakog stanovnika ovoga lijepog grada, a doista je lijep, usuđujem se reći, Grad po mjeri čovjeka“.

Predstavnicima Grada je, uz to, čestitala Dan grada koji se slavi o blagdanu sv. Ivana Nepumuka još od 1997. godine: „Molimo Gospodina da nas  i dalje po zagovoru ovoga velikog svećenika, mučenika i sveca, zaštitnika  Češke i Praga, zaštitnika ispovjednika, graditelja mostova, kraljica, siromašnih, protiv poplava, a i zaštitnika našega grada, čuva i prati svojim blagoslovom.“

Nagrade i priznanja su još dobili (Grb grada Slavonskog Broda) Dubravka Ergović, Željka Vučinić, Hrvatska udruga leukemija i limfomi – Slavonski Brod, Danko Relić, Zdenko Jambrešić, Goran Kljufas, a posthumno Đuro Pilar, te (Štit Berislavića) Igor Kovačević, Gabrijel Veočić, Dubravka Ergović, Zvonko Coti i Božo Kevo. Uručili su im ih gradonačelnik Mirko Duspara i dosadašnji predsjednik Gradskog vijeća Stribor Valenta.

U izjavi za IKA-u Brankica Lukačević se prisjetila najtežeg i najljepšeg trenutka u svome novinarskome radu: „Najljepše mi je u ovom pozivu kad dobijem povratnu informaciju da se ljudi sretni što sam zabilježila neki događaj koji je njima važan, a najteže mi je kad nas katoličke novinare neki na terenu doživljavaju da želimo svojim pisanjem stvoriti neku senzaciju, a nama je jedino važno prenijeti ono dobro, ono pozitivno, što će onoga koji čita ili sluša obogatiti i oplemeniti. To je smisao svega ovoga što radim i to me potiče da ustrajem u svom pozivu.“

Za one trenutke kad je umor ipak svlada i kada u zanosu počne malaksati, prisjetila se da joj u tome pomogne prisjećanje na riječi profesora Tomislava Ivančića čiji je i ona bila učenik. „Rekao nam je da u tim trenucima ti moraš napraviti samo prvi korak, dalje Gospodin čini. ‘Gospodine, evo ja radim za Tebe, pomozi mi, ja više ne mogu, ne znam kako ću.’ I imam stvarno osjećaj da bude dalje dobro, jednostavno providi ti Bog i kreneš dalje i to ide.“

Nagradu za životno djelo je dobila za svoj – kako piše u obrazloženju – ‘dugogodišnji predani novinarski rad’, pa na upit kako u poslu biti predan naša suradnica i dugogodišnja dopisnica iz Slavonskog Broda je predložila sljedeće onima koji su na početku svog profesionalnog puta:

„Baš sam jutros razmišljala ako me budu pitali novinari što da kažem o tome; jedino da rade odgovorno, s ljubavlju i da prenose istinu jer mi novinari ne samo da informiramo javnost, nego i formiramo. Ne znam koliko danas ljudi vjeruju novinarima, ali ako vi govorite istinu, i ako to raditi iz srca, to se jednostavno prepoznaje. Zato sam Bogu zahvalna što mogu na ovaj način širiti njegovu Radosnu vijest.“