Zadar, (IKA) – Mons. Ivanu Mustaću, do smrti nadbiskupa Ivana Prenđe generalnom vikaru Zadarske nadbiskupije, svećenstvu, redovništvu, djelatnicima nadbiskupijskih ustanova i vjernicima Zadarske nadbiskupije u Nadbiskupski ordinarijat u Zadru pristižu brojni brzojavi sućuti pojedinaca i ustanova. “Na ređenju u Mostaru smo srdačno razgovarali, između ostalog i o nekim našim zajedničkim idejama. Ostaje mi nezaboravan njegov zvonki glas i radostan smijeh, njega, zadarskog nadbiskupa, s kojim odavno gajim duboko prijateljstvo. Povjeravamo ga zagovoru svih svetih i bl. Jakova zadarskog”, napisao je Emilio Marin, veleposlanik RH pri Svetoj Stolici.
“Sva njegova nastojanja, nesebična i iskrena zauzetost za čovjeka, osobito za mlade naraštaje, za svećenike i sve mlade vjernike, odražavala se u njegovom vedrom pristupu životu i promicanju života. Podupirao je sve dobro, ne samo poticajima, nego i svojom darežljivom rukom koju je i naša redovnička zajednica više puta osjetila, osobito u pomoći za beatifikaciju naše utemeljiteljice službenice Božje majke Klare Žižić. Zahvaljujemo Bogu na bogatom daru života nadbiskupa Ivana Prenđe, na njegovom primjeru kako se ljubi, svesrdno zalaže i žrtvuje za Crkvu, za svoju domovinu i za svakog čovjeka. Milosrdni Otac neka ga obasja svjetlom svoga lica i primi u svoj vječni zagrljaj”, piše s. Nevenka Grgat, vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrešne.
S. Cecilija Milković, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove piše da su doživljavale nadbiskupa kao pastira zauzetog u apostolskom poslanju, spremnog na služenje u ljubavi i radosti. Ivan Marjanović, provincijal Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca piše: “Vedrinu i radost kojom je nadbiskup zračio i toplu riječ kojom je uspostavljao srdačne odnose u osobnom i pastoralnom susretu gledamo kao zalog radosti koju sad uživa u okrilju nebeskog Oca”.
Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH mons. Josip Šantić zatečen je smrću nadbiskupa s kojim se oprostio kod Dugopolja nakon ređenja u Mostaru. Podsjeća na njegovu službu prefekta maturanata svoje generacije pred njegovu mladu misu u sjemeništu ‘Zmajević’ 1960./64. “Često smo se u susretima sjećali tih dana i rokete koju smo mu kao maturanti poklonili prigodom ređenja. Ta je zadaća dopala baš mene, da mu u ime kolega uručim poklon i to mi je ostalo duboko u sjećanju”, piše mons. Šantić.
Pisali su i mons. Ilija Janjić, kotorski biskup, mons. Rrok Mirdita, nadbiskup Tirane – Durres i predsjednik BK Albanije, koparski biskup Metod Pirih, biskup Linza Maximilian Aichern, biskup Novog Mesta Andrej Glavan, ljubljanski metropolit Anton Stres. Uime Beogradske nadbiskupije Stanislav Hočevar, metropolit beogradski napisao je: “U slavlju obraćenja sv. Pavla i na završetku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, našu je radost potresla iznenadna smrt nadbiskupa Prenđe. Rado se sjećam susreta s njim, u slovenskim planinama, kada smo velikom ljubavlju razmatrali pitanja duhovnih zvanja. Sad nas Svevišnji na nov način poziva, da neprestano razmišljamo kako smo u Njegovim rukama, te je jedino On naš vječni pastir i život pravi. Zahvaljujem Vječnom Pastiru, što je nadbiskupu Ivanu udijelio posebnu ljubav i razumijevanje za potrebe naše Crkve, o čemu smo više puta razgovarali”.
Episkop dalmatinski Fotije piše da je mons. Prenđu krasila tolerancija, spremnost na dijalog i uvažavanje drugoga, kao i trud na velikom djelu ekumenskih težnji ka jedinstvu Crkve u ljubavi i istini.
Brzojave sućuti uputili su svećenici i župe iz Hrvatske i BiH, sestre karmelićanke BSI Bibinje, Hrvatski ogranak Religija i mir čiji je nadbiskup Prenđa bio predsjednik, formatori i bogoslovi Biskupijskog misijskog sjemeništa ‘Redemptoris mater’ Pula, katehisti Neokatekumenskog puta, nakladne kuće Kršćanska sadašnjost i Verbum, Matica Zadrana, Pučko otvoreno učilište Zadar, Serra klub.
Marijina legija iz zagrebačke središnjice napisala je: “Nadbiskup Prenđa nas je zadužio uzornim pastirskim služenjem Zadarskoj nadbiskupiji i Crkvi u Hrvata, u što su se mogli osvjedočiti i članovi Marijine legije kroz svoju suradnju s nadbiskupom”.
“Hrabrio nas je riječima: Ostanite mirni. Sve će doći na svoje. Pozdrav u Majci Mariji. Ljubljeni prijatelju, veliko hvala za sve. Živiš u našim srcima”, napisala je Marijina legija Zadarske nadbiskupije. “Glasnik vjere, ljubavi i mira, vodio je svoje vjernike i narod u najtežim trenucima njegove bliske prošlosti. U svojim dalekosežnim promišljanjima nije zaboravio ni na Hrvate iz dijaspore; naprotiv, pobrinuo se i za nas, te su zahvaljujući njegovom velikom zalaganju 2006. g. održane prve Hrvatske svjetske igre Zadar. Hvala ti, Oče nadbiskupe! Zajedništvo Hrvata iz Rumunjske, na čelu s predsjednikom prof. Miljom Radanom i mladi sportaši, izražavaju veliku sućut. Neka se njegova dobrota prelije preko svih nas, te HSI Zadar 2010. proteku u njegovom znaku”. I predsjednik Hrvatskih svjetskih igara Jure Strika u brzojavu sućuti u ime Organizacijskog odbora HSI-a, nacionalnih odbora iz cijelog svijeta, članova i sudionika piše: “S velikom žalošću primili smo vijest da je preminuo naš dragi pastir i prijatelj. Nadbiskup Prenđa nas je zadužio svojom dobrotom i potporom uoči održavanja I. HSI-a. Bez njegove pomoći i zalaganja održavanje prvih Igara ne bi bilo moguće. Pomagao nam je kad je bilo najpotrebnije i pokazao se kao istinski pastir. Ponosni smo što je nadbiskupova dobrota ugrađena u temelje našeg djelovanja u povezivanju hrvatske mladeži iz cijelog svijeta”.
Hrvati u Italiji Mira i Miljenko Dujela napisali su: “Za Hrvate izvan domovine nadbiskup Prenda uvijek je znao što reći i kako motivirati iseljenu i domovinsku Hrvatsku, znao je čemu vodi nejedinstvo Hrvata. Sjećam se i često citiram njegove riječi koje nam je, kad je bio u Rimu za vrijeme Domovinskog rata, na jednom predavanju rekao: “Ne smijemo zaboraviti da smo povlašteno pokoljenje koje ima čast biti svjedokom slobode naše domovine Hrvatske. Tolike su povorke i procesije mučenih i stradalih za slobodu Hrvatske prošle kroz njenu povijest i nisu nikad vidjele i dočekale ono čemu smo mi imali čast biti svjedocima. I sad kad treba ići dalje i izgrađivati slobodnu i demokratsku Hrvatsku, da bude onakva kakvom je želimo, ne klonimo duhom! Ne obezvrjeđujmo sve što je dosad postignuto, premda ima poteškoća. U Americi i Zapadnoj Europi demokracija je stara pa ima problema i nije uvijek onakva kakva bi trebala biti. A što onda reći za Hrvatsku koja je tek na početku. Hrvatski narod izvan domovine mora čuvati naše zajedništvo vjere, kulture i jezika, što nas čini prepoznatljivima kao sinove hrvatskog naroda. Iza nas su stoljeća podijeljenosti, a za dobro jednog naroda trebamo biti jedno”. “Povodom tužne istine da naš mons. Ivan Prenđa nije više fizički među nama, ali će uvijek ostati s nama, izražavamo svoju veliku tugu. Hvala mu na razumijevanju i suradnji te na vremenu koje je posvećivao službenicima i zatvorenicima”, pišu upravitelj i službenici Zatvora u Zadru.