Draga braćo i sestre, dobar dan!
Maločas je u bazilici svetog Petra završilo euharistijsko slavlje kojim smo započeli Redovnu opću Biskupsku sinodu. Sinodski oci iz svih dijelova svijeta okupljeni oko Petrova nasljednika tri tjedna će razmišljati o pozivu i poslanju obitelji u Crkvi i društvu, kako bi pomno razmotrili te teme s duhovnog i pastoralnog aspekta. Naše će oči biti uprte u Isusa kako bismo, na temelju njegova učenja o istini i milosrđu, iznašli najprikladnije načine odgovarajućeg zauzimanja Crkve s obiteljima i za obitelji, kako bi se Stvoriteljev izvorni plan o muškarcu i ženi provodio i odjelotvorio u svoj svojoj ljepoti i snazi u današnjem svijetu.

U liturgiji ove nedjelje ponavlja se upravo temeljni tekst iz Knjige Postanka o komplementarnosti i uzajamnosti između muškarca i žene (usp Post 2, 18-24). Zbog toga će – kaže se u Bibliji – čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i njih dvoje bit će jedno tijelo, to jest jedan život, jedna egzistencija (usp. r. 24.). U tome jedinstvu supružnici prenose život novim ljudskim bićima: postaju roditelji. Sudjeluju u kreativnoj snazi samoga Boga. No, budite oprezni! Bog je ljubav, i čovjek sudjeluje u njegovu djelu kada ljubi s njim i poput njega. U tu svrhu – kao što kaže sveti Pavao – ljubav je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan (usp. Rim 5, 5). To je ujedno ljubav koja se daje supružnicima u sakramentu ženidbe. To je ljubav koja jača njihov odnos, kroz radosti i tuge, vedre i teške trenutke. Ta ljubav budi želju za rađanjem djece, da ih se očekuje, prima, podiže, odgaja. Istu tu ljubav, u današnjem Evanđelju, Isus očituje djeci: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!” (Mk 10, 14).

Danas molimo Gospodina da svi roditelji i odgojitelji u svijetu, kao i cijelo društvo, postanu oruđa onog prihvaćanja i ljubavi kojom Isus prihvaća najmanje. On gleda u njihova srca s nježnošću i brižnošću oca i, istodobno, majke. Mislim na toliku gladnu djecu, napuštenu, izrabljivanu, prisiljenu na rat, odbačenu. Bolno je vidjeti slike nesretne djece, izgubljena pogleda, koja bježe od siromaštva i sukoba, kucaju na naša vrata i naša srca moleći za pomoć. Neka nam Gospodin pomogne da ne budemo društvo-utvrda, već društvo-obitelj, koje je kadro prihvaćati druge s ljubavlju, uz odgovarajuća pravila.

Pozivam vas da molitvom podržite rad Sinode, da Duh Sveti učini sinodske oce potpuno poučljivima njegovim nadahnućima. Zazivamo majčinski zagovor Djevice Marije, ujedinjeni u duhu s onima koji, u ovom trenutku, u svetištu u Pompejima mole “Molitvu Gospi od Krunice”.

Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
jučer je, u Santanderu, u Španjolskoj, blaženima proglašeni Pio Heredia i sedamnaest drugova i drugarica iz Cistercitskog reda strogog opsluživanja i svetog Bernarda, koji su ubijeni zbog svoje vjere tijekom Španjolskog građanskog rata i vjerskih progona iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Veličajmo Gospodina zbog tih hrabrih svjedoka i, po njihovu zagovoru, ponizno ga molimo da oslobodi svijet pošasti rata.
Želim uputiti molitvu Gospodinu za žrtve klizišta koje je pogodilo čitavo selo u Gvatemali, kao i za žrtve poplava u Francuskoj, na Azurnoj obali. Izrazimo svoju blizinu teško pogođenim stanovništvima, također konkretnom solidarnošću.
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju. I, molim vas, ne zaboravite moliti za me. Dobar te i do viđenja!