Budimo poput sv. Stjepana nepokolebljivi u vjeri
Papine riječi uz molitvu Anđelova pozdravljenja na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika 26. prosinca 2002.
1. Još je živo u našoj duši čuđenje nad izvanrednim događajem kojeg smo proslavili: Riječ je postala tijelom u krilu Djevice Marije i trajno se nastanila među nama. Promatrajući jaslice, nastavljamo kušati ozračje Božića i ponovno proživljavamo osjećaje svoje zahvalnosti prema Onome koji je, iz ljubavi, preuzeo na sebe našu ljudsku narav, da bi podijelio našu sudbinu i ponovno nam dao nebesku nadu.
2. Sveti Stjepan Prvomučenik, kojeg se danas spominjemo, pomaže nam duboko razumjeti otajstvo koje živimo u vjeri. Dijete, zaplakano u jaslama, je Krist koji od nas traži da budemo u svakoj prilici i na svakome mjestu hrabri svjedoci njegova evanđelja, kao što je to bio upravo protođakon Stjepan, koji se nije dao pokolebati ni pred mučeništvom. I danas su mnogi vjernici, u različitim dijelovima svijeta, izvrgnuti kušnjama i patnjama zbog svoje vjere. Današnji nas blagdan poziva da obnovimo svijest da smo, kao vjernici, pozvani beskompromisno slijediti Gospodina sve do križa, poduprti snagom njegova Duha. Neka nam sveti Stjepan pomogne da nikada ne odustanemo od našega kršćanskog poziva. Zazovimo stoga zagovor Marije, Otkupiteljeve Majke i Kraljice mučenika, molitvom Anđelova pozdravljenja.
Nakon Angelusa
S veseljem promatram kako u ove sate brojne obitelji posjećuju jaslice na Trgu. To je “procesija” mama i tata, koji se sa svojom djecom približavaju kolibici i zastaju kako bi se divili Mariji i Josipu pored Djeteta Isusa. Neka taj prizor mira i radosti pobudi u svima obnovljeno zauzimanje oko obostrane ljubavi i uzajamnog razumijevanja, da bi, nadasve u obiteljima, živjelo ono ozračje sporazumijevanja i zajedništva koje toliko koristi vedrom odrastanju djece. Svima želim dobar nastavak božićnih blagdana!