Budućnost pod zaštitom nebeske Majke

Draga braćo i sestre, poštovani pripadnici Vojne biskupije u Hrvatskoj!

Razmišljajući o svemu što smo kao narod i kao članovi Crkve u hrvatskom narodu doživjeli u proteklih 15 godina te misleći sa zahvalnošću na skoru desetu obljetnicu oslobođenja hrvatske Domovine, često mi se vraćala misao na svetopisamski psalam Davidov, koji je pjesma povratka i molitva sigurnosti da nas Bog ljubi. Udubimo se u njegov sadržaj još jednom i prepoznajmo u njemu našu molitvu i naš vapaj, molitvu i vapaj svih stradalih za Domovinu, svih prognanih koji možda još čame u izbjeglištvu, svih onih koji pate i trpe zbog gubitka svojih najmilijih, te pokušajmo u njega unijeti i svoju bol da bismo mogli doživjeti radost onih koji siju u suzama kako bi žetvu dočekali u pjesmi.

“Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je ko da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Među poganima tad se govorilo: Velika im djela Gospodin učini! Velika nam djela učini Gospodin: opet smo radosni! Vrati, Gospodine, sužnjeve naše ko potoke negebske! Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom, noseći snoplje svoje” (Ps 126).

Peti kolovoza – Dan zahvalnosti, Dan pobjede i dan slavlja zaštitnice Vojnog ordinarijata Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta – okupit će nas ove godine u Kninu na molitvu zahvale.

Želimo najprije zahvaliti Gospodinu, koji nas je prepoznao kao narod dostojan slobode i državnosti. Koliko nam je puta blagopokojni kardinal Kuharić znao reći da je Bog voditelj ljudske povijesti i da svi oni koji bez Boga pokušavaju graditi ljudsku povijest jesu “graditelji koji se uzalud muče” (v. Ps 127,1) jer grade na pijesku. Kolike su generacije u našoj povijesti išle plačući noseći sjeme sjetveno, da bi upravo mi – naša generacija – bili dostojni vraćati se s pjesmom noseći snoplje svoje.

Zahvalni smo također našoj nebeskoj zaštitnici, najvjernijoj odvjetnici Hrvatske, Kraljici Hrvata, Gospi Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, čija su svetišta posuta diljem naše Domovine. Zahvaljujemo joj za zaštitu kod Sina, za zagovor i za okupljanje oko sebe u najtežim trenutcima naše povijesti. Majka koja nas je tješila u vremenima beznađa, bila je nada našim vojnicima u obrani Domovine. Upravo zato nije nikakvo čudo da znak prepoznavanja naših vojnika u obrambenom Domovinskom ratu postade krunica, taj lanac koji povezuje zemlju s nebom.
Želimo zahvaliti i svim svetim zaštitnicima naše Domovine, osobito sv. Josipu koga Hrvatski sabor izabra za odvjetnika; sv. Petru i svim Božjim ugodnicima koji su u Nebu zagovarali naš narod da ne izumre, nego da u svim povijesnim nedaćama sukoba civilizacija i kultura te pokušaja zatiranja svega što je bilo katoličko i hrvatsko, opstane na ovom “vjetrometnom” podneblju. Vapili smo i onako kako je davno u svojoj molitvi “suprotiva Turkom” molio Marko Marulić, tražeći pomoć sa Zapada, ne u prvom redu poradi nas samih nego radi onih za koje “mrijesmo dok su oni spali”.

A budući da Bog u redovitom redu spasenja uvijek spašava čovjeka po čovjeku, želimo uz ovaj slavni blagdanski dan 5. kolovoza zahvaliti za sve ljude u našoj povijesti, od onih prvih neznanih koji se odlučiše doći na obale Jadrana, do svih onih koji su u vremenu knezova i kraljeva narodne krvi, zavjerivši se Papi da tuđe neće dirati a da će svoje braniti, ostali vjerni Zavjetu, pa do onih koji su u dugoj povijesti obrane od Turaka i drugih agresora ulagali svoje živote na braniku kršćanstva. Posebno smo zahvalni na onim junacima koji su u vremenu nakon II. svjetskog rata ostali vjerni kršćanskim i ljudskim idealima i nisu se dali potkupiti i zavesti bezbožnom ideologijom, nego su uz sve žrtve ostali vjerni Katoličkoj crkvi, papinstvu i svojem hrvatskom narodu. Gospodin je bio prema nama velik u ljubavi koncem dvadesetog stoljeća, kada nam je podigao ljude znanosti i politike, koji su, u raspadu komunističkog sistema u svijetu, znali prepoznati povijesni trenutak za ostvarenje sna o Državi Hrvatskoj.

Zahvalni smo Gospodinu na svetosti velikog broja uzora i zagovornika našega roda, od kojih su cijeloj Crkvi dani na štovanje sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Bogdan Mandić, a hrvatskom narodu uzdignuti kao orijentir bl. Alojzije Stepinac, bl. Ivan Merz, bl. Marija od Propetoga Petković, bl. Augustin Kažotić, bl. Hozana Kotorska te mnogi drugi članovi našega roda, koji su u povijesti vjerno živjeli evanđelje te posvećujući se bili posvetitelji i cijeloga našeg naroda.

Kako Gospodinu ne zahvaliti danas na našim braniteljima, onima koji su svoje živote ugradili u dobro hrvatske državnosti, onima koji su svojom žrtvom pridonijeli da smo danas svoji na svome. Neka je njima posebna hvala i od Boga nagrada.

Toliko heroja duha i uzora imamo u svojoj povijesti. Mnogi nisu službeno uzdignuti na čast oltara, ali barem pojedini neka budu spomenuti: kraljica Jelena, kralj Zvonimir, pobožna opatica Čika, Petar Zrinjski i Fran Krsto Frankopan, mnogi mučenici svih nepravednih i nasilničkih ratova i poraća, mnogi muževi i žene koji su rađali i u darivanju života bili svjesni da se posvećuju Gospodinu te obogaćuju Domovinu. Oni nam i danas ostaju uzor i primjer kako se ljubi Bog, Crkva i Domovina.

I uz ovogodišnji dan Domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i dan Vojne biskupije evo nam poticaj za naš život. Kako sačuvati ono što su nam naši pređi u nasljedstvo ostavili? Živeći poput njih pod zaštitom naše nebeske Majke Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta i drugih nebeskih zaštitnika, stavljajući opće dobro ispred osobnog i ulažući sebe u dobro roda i Doma.

S tim mislima u srcu, pristupam svima Vama gospodo ministri, gospodine načelniče GS, gospodine ravnatelju policije, gospodo državni tajnici, pomoćnici ministara, gospodo generali i admirali, gospodo časnici i dočasnici Hrvatske vojske i policije, dragi vojnici i policajci, poštovani državni službenici, poštovani branitelji te umirovljenici, želeći da ovo jubilarno slavlje 5. kolovoza bude za sve nas poticaj na još veću međusobnu ljubav, na još žarču ljubav prema našoj Domovini i na još dublju zahvalnost prema svima onima koji su svoje živote ugradili u dobro drage nam Hrvatske. Čestitajući svima ovaj domovinski i biskupijski blagdan sve Vas najsrdačnije pozdravljam.

U Zagrebu, na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2005.

Mons. Juraj Jezerinac
vojni ordinarij