Subotica, (IKA) – Središnje slavlje proštenja u marijanskom svetištu Bunarić kraj Subotice, kojim ujedno završava Dužijanca 2005., završilo je u nedjelju 28. kolovoza, svečanom misom koju je predslavio zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić zajedno s domaćim biskupom Ivanom Penzešom te svećenicima Subotičke biskupije. Svečano je slavlje započelo prijenosom Gospina lika iz kapelice na središnji oltar, kojega su nosili bandaš i bandašica, Siniša Kujundžić i Kristina Ivanković, u pratnji kraljica župe Marija Majka Crkve te mladih u bunjevačkim narodnim nošnjama. Nakon što su kraljice predvođene s. Eleonorom Merković, pjesmom pozdravile gosta biskupa, riječi pozdrava uputio je biskup Penzeš.
Pozdravljajući i čestitajući gostu biskupu na biskupskoj službi, biskup Penzeš pozdravio je i predstavnike Srpske pravoslavne Crkve, gradonačelnika Gezu Kucseru, Generalnoga konzula RH u Subotici Davora Vidiša sa suradnicima, bandaša Sinišu i bandašicu Kristinu, Organizacijski odbor “Dužijance 2005.”, predstavnike političkih, društvenih i kulturnih institucija i organizacija, ali i brojne hodočasnike iz Subotice i okolice, Sombora, Vajske, te najbrojnijih iz Bačkoga Monoštora. Poseban je pozdrav uputio mladima koju su bili sudionici XX. Svjetskoga susreta mladih s Papom u Koelnu. Na kraju, biskup Penzeš poželio je da nas “Euharistijska žena – Marija – vodi u euharistijskoj duhovnosti prema našem Gospodinu Isusu Kristu”.
U svojoj je propovijedi, biskup Pozaić govoreći o Isusovoj Majci Mariji, istaknuo kako Majka plače ožalošćena kad “vidi da njezina djeca srljaju u opasnosti, u zlo: tjelesno i duhovno” te se tako pridružuje svome Sinu, Isusu Kristu, koji je plakao nad Jeruzalemom svojih dana, i nad Jeruzalemom – nad gradom čovječanstva danas. Plakao je nad gradom koji ne prepoznaje Krista, koji prezire temelje svoga postojanja: brak i obitelj, koji postaje žrtvom potrošačkog mentaliteta, zavisti, korupcije, materijalističkoga ateizma, koji proizvodi mrak i besmisao i povećava bol ovoga svijeta, rekao je biskup. Ustvrdio je potom da ako bismo nabrajali nevolje našega vremena koje izazivaju plač, teško bismo došli do kraja jer je sve veći strah od života, a tu su i izumiranje naroda, pobačaj, eksperimenti, eutanazija, strah od braka i obitelji i životnih odluka, kuga droge i alkohola, nasilja i zlostavljanja, sotonske seanse privatne i javne i depresija – kuga 20. stoljeća. Upitao se zato biskup hoćemo li tako postati robovi diktature relativizma na što je upozorio i papa Benedikt XVI., što nam je još sveto i ima li čega se ne možemo i ne smijemo odreći a da se ne odreknemo samih sebe, odgovorivši da je moderno vrijeme obilježeno teškom optužbom da ne razlikujemo što su ciljevi, a što sredstva za postignuće ciljeva. Jer, upozorio je, “živimo u svijetu gdje se ističe sloboda, ali bez odgovornosti”, a to su dva krila bez kojih čovjek ne može letjeti. Lažni učitelji i proroci zavode mlade da se odreknu ljepote svoje mladosti i nedužnosti, da pristanu da ropstvo korupcije u gospodarstvu i politici, u kulturi i razonodi. Čovjek je naime najjefitnija roba na tržištu jer je sve na prodaju: i čast i ljepota, i nevinost mladosti, i ekonomija i politika i Domovina. A ako Boga nema sve je dopušteno, a onda i upropašteno, ustvrdio je propovjednik, nadodavši da ukoliko sami sebe ne poštujemo ne mogu nas ni drugi poštivati. Starijima je poručio da se zapitaju jesu li prenijeli na mlade naraštaje spasonosnu poruku Sv. pisma – “život biraj”, i to ne bilo kakav, nego onaj apostola i svjedoka. Jer, “budućnost pripada onima koji vole život, koji poštuju život od začeća do preminuća, uzdajući se u Boga, a ne u ljudska obećanja”, zaključio je biskup Pozaić, potičući nazočne da se ne boje živjeti kao vjerodostojni svjedoci civilizacije ljubavi.
Na kraju mise rektor svetišta dr. Andrija Kopilović zahvalio je biskupu Pozaiću za ljubav koju svjedoči, koju propovijeda i koju je donio i dokazao jer je u bunarićkosm svetištu “ohrabrio narod na rubu velikog stabla hrvatske grane” te je ponovno povezao Mariju Bistricu i Bunarić. Zahvalio je također i biskupu domaćinu koji svake godine sudjeluje na ovom proštenju, brojnim svećenicima i svim nazočnim gostima i hodočasnicima, kao i zboru “Collegium Musicum Catholicum”, koji je pod ravnanjem Miroslava Stantića pjevanjem uzveličao misno slavlje.
Poslije mise vjernici su svoju ljubav Gospinu liku iskazivali poljupcem, pjesmama i molitvom. Mnogi od njih u osobnoj su se molitvi zadržali i u novoizgrađenoj kapelici Presvetog Oltarskog Sakramenta, posvećenoj Milosrdnom Isusu, a na spomen Velikoga pape, Ivana Pavla II. Istoga dana ujutro je bila misa na mađarskom i hrvatskom jezikom, a predvodio ju je dr. Oskar Čizmar, kapelan subotičke župe Marije Majke Crkve; potom je bila svečana biskupska misa na mađarskom jeziku, a predvodio ju je biskup Penzeš. Bunarićko je proštenje završilo popodnevnom misom koju je predvodio palićki župnik Josip Leist. Na ovu misu djelatnici Caritasa Subotičke biskupije zajedno s njegovim direktorom preč. Ištvanom Dobaiem, organizirali su prijevoz za stare i bolesne, koji su sudjelovali na toj misi, među kojima neki i u bolesničkim kolicima.
Istoga je dana u poslijepodnevnim satima u “Katoličkom krugu” biskup Pozaić u organizaciji Hrvatskog akademskog društva (HAD) održao predavanje o problemima i pitanjima suvremenoga čovjeka, osobito sa stajališta moralne teologije i bioetike. Tumačeći pojam etike odnosno morala, biskup je naznačio kako u etici postoji samo dualizam (za ili protiv života), a nikako ne pluralizam. Govoreći posebno o eutanaziji, kloniranju, darivanju organa, kontracepciji, medicinski potpomognutoj oplodnji ali i sve prisutnijoj korupciji u medicini, politici i gospodarstvu, biskup Pozaić je, pozivajući se na crkvene dokumente i papinske enciklike kao što su Rerum novarum, Donum vitae, zaključio kako novac danas ima primat u mnogim od tih problema suvremenoga čovjeka, koji je više no ikada instrumentaliziran.
Pojašnjavajući pojam zakona, rekao je kako on može biti ili moralan ili nemoralan, nadodavši kako nemoralni zakon ne obvezuje i protivi se temeljnim zasadama humanosti i ljudskih prava pa u tom slučaju postaje “ozakonjenje bezakonja”, premda bi svima trebala biti zajamčena ista prava, osobito njegov minimum, a to je pravo na život.