Zagreb, (IKA) – Sredinom srpnja u Caritasovom odmaralištu u Kalju, u organizaciji Udruge “Romi za Rome”, tjedan dana boravila je skupina od četrdesetak romske djece s pratnjom. To je nastavak suradnje između te udruge i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, započete 2004. godine. Za projekt Caritasa Zagrebačke nadbiskupije “Socijalizacija i integracija romske djece” ova se udruga odmah zainteresirala i poslala na vikend-boravak u Kalje skupinu od dvadesetoro djece. “Ugodno sam se iznenadio kako je sve to dobro prilagođeno djeci i edukativnim sadržajima, te prijaznošću Caritasovog osoblja – što je posebno važno kada se radi s djecom koja ne idu u školu i nemaju razvijene socijalne vještine. Već sam smještaj takve djece u odmaralištu poput Kalja ima humani karakter, a smještaj je ondje udoban, prostorije su čiste i osigurana su četiri obroka dnevno. Nakon prvog kontakta s vašim Caritasom nije nam bilo teško nastaviti suradnju”, izjavio je predsjednik udruge Bajro Bajrić. Odonda je ova udruga u Kalju organizirala sedmodnevni boravak za tri skupine romske djece i više vikend-boravaka, tako da je do sada u Kalju sveukupno boravilo oko četiri stotine romske djece. Udruga svoje programe provodi samostalno, s vlastitim stručnim osobljem koji su ujedno voditelji grupa.

Smatram da bi svi trebali znati da blizu Zagreba postoji jedno tako lijepo odmaralište puno mira i tišine, koje odjednom može primiti i do 50 osoba. To je mjesto posebno prikladno za provođenje “škole u prirodi”. U tijeku boravka naše posljednje skupine u Kalju posjetio nas je ravnatelj Caritasa Krešimir Miletić, s kojim smo dogovorili daljnju suradnju. Drago mi je da je on u našem radu prepoznao profesionalnost i kvalitetu, nije krio zadovoljstvo predsjednik Bajrić.

Udruga “Romi za Rome” ima pet aktivnih projekata. Jedan od njih je projekt “Zdrava zajednica”, koji traje već pet godina, a financiraju ga Nizozemci, Norvežani i Vlada RH, posebno Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Sa spomenutih pet projekata obuhvaćeno je oko 5000 djece i njihovih roditelja. Riječ je o projektima kojima nastojimo utjecati na obiteljski život Roma, preventivno djelovati protiv raznih oblika ovisnosti, pokušavamo mlade odgovarati od udaje i ženidbe u životnoj dobi od 12 ili 13 godina. Svim Romima pokušavamo pomoći u jačanju njihova identiteta. Imamo nekoliko mladih ljudi koji studiraju na fakultetima i želimo da diplomiraju kao Romi. Borimo se protiv stereotipa o Romima, pogotovo na onim mjestima gdje ih ne bi trebalo biti: u školama, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, Zavodu za zapošljavanje. Nažalost, strah od egzistencije tjera te mlade ljude da se srame onoga što jesu, kaže Bajrić, te objašnjava: Te projekte provodimo s roditeljima. Teško je ući u romsku obitelj, ali ja to mogu jer u mene imaju povjerenja zato što sam Rom. Imamo dobrih rezultata, ali postoji otpor, osobito među onima kojima djeca rade na “semaforu”. Takvi teško prihvaćaju da im naš program uzima dijete koje im dnevno donese najmanje 200 kuna.

Nažalost, u romskim obiteljima ima iskorištavanja djece u obliku bijelog roblja, samo što naša romska zajednica i predsjednici udruga o tome ne žele govoriti, a neki se čak i boje o tome govoriti. U suradnji sa Studijem socijalnog rada na Pravnom fakultetu trenutno radimo na velikom projektu “Stop trgovini ljudima”, u kojemu smo stavili naglasak na pojavu posuđivanja djece: roditelji djecu za vrijeme praznika moraju dati kamatarima tako da radom djeteta otac vraća dug. Obično to dijete dolazi iz Međimurja u Zagreb, gdje ga na kolodvoru gubimo iz školskog sustava. Odgaja ga ulica i ono postaje problem društva. U posljednje vrijeme javna glasila posvećuju sve više pozornosti takvim slučajevima. Svakim danom kvalitetniji je rad centara za socijalni rad s romskim obiteljima kako bi socijalni radnik uistinu ušao u obitelj, a ne da bude samo poštar koji dijeli socijalnu pomoć.

Bajrić je 18. srpnja navratio u Područni ured Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u Selskoj cesti 165 u Zagrebu. Došao je po pomoć u odjeći za pedesetak djece koja će početkom mjeseca kolovoza desetak dana provesti na edukativnom ljetovanju na otoku Prviću kod Šibenika. Onamo idu svake godine s romskom djecom iz Baranje, Međimurja i Zagreba. Budući da su njihovi roditelji siromašni, nemaju mogućnost opremiti ih, pa im je Caritas darovao određenu količinu ljetne obuće i odjeće. Odjeću vozimo u Čakovec. Tamo će djeca izabrati što im odgovara, a ostalo ćemo ponijeti na more da nam se nađe, kaže Bajrić.

Osim s Caritasom, udruga “Romi za Rome” ima dobru suradnju s Općinom Pešćenica u Zagrebu, društvenim domovima u Kozari Boku, Folnegovićevom naselju i, u posljednje vrijeme, u Petruševcu. Nastojimo biti tamo gdje ima romske djece. Ne bježimo od problema, nego ih nastojimo riješiti u suradnji s mjesnom zajednicom. U suradnji s Općinom Pešćenica koristimo prostore koji su izvanredno opremljeni i prilagođeni radu s djecom. Na spomenutim lokacijama u Zagrebu imamo nažalost samo tjedne programe. Financije nas sprečavaju da imamo dnevne programe. Zadovoljni smo što u Čakovcu imamo vrtić koji radi pet dana u tjednu. Za djecu koju ga pohađaju, a ima ih 61, osiguran je prijevoz. Djeca idu u vrtić dvije godine prije polaska u školu. U njemu usvajaju hrvatski jezik, socijalne vještine i sve što je potrebno kako bi se što bolje uklopila u redovit školski program. To je bilo moguće ostvariti zato što su nam lokalne vlasti u Čakovcu izišle u susret i dale nam na raspolaganje jednu kuću u kojoj je i prije bio vrtić. Uz pomoć donatora – među kojima je bio i zagrebački Caritas – sve smo preuredili, sa zadovoljstvom ističe predsjednik romske udruge.

Bajrić je istaknuo uspješno uključivanje roditelja djece iz Međimurske županije u projekte udruge “Romi za Rome”. To su mladi roditelji koji nisu uspjeli završiti školu, ali su shvatili svoje greške i greške svojih roditelja. Oni su svjesni da njihova djeca neće moći napredovati u životu ako se ne budu školovala. O ozbiljnosti njihova pristupa našim programima govori njihov odaziv na naše mjesečne sastanke. Na njima je nazočno 80 – 90% roditelja naše djece, dok se na redovite školske sastanke ne odazove ni 40% roditelja. Smatram da s nama dobro surađuju zato što projekte vodi Rom. Imamo uzajamno povjerenje i postali smo tim u kojem su s jedne strane voditelji i naša udruga, a s druge strane roditelji čija je briga da im djeca redovito polaze vrtić. Sve je to proces koji zahtijeva određeno vrijeme. Široj javnosti to još nisu primjetni rezultati, ali polako pada sve više zapreka u komunikaciji između Roma i okruženja u kojem žive, ljudi se sve kvalitetnije druže, romska djeca se sve bolje prihvaćaju u školama. Moramo se pohvaliti da smo sada imali tri učenika u Međimurskoj županiji koji su bili oslobođeni mature. Ti srednjoškolci imali su prosjek 5,0. To je krasno! To su zapazili njihovi profesori i to je već bilo istaknuto u medijima. Stoga se nadam, i ta nada me vodi u radu za ovu udrugu, da ćemo za izvjesno vrijeme imati dobre i kvalitetne učenike. Osim toga imat ćemo kvalitetnije odnose i unutar same romske zajednice i jasnije će se vidjeti njezina socijalizacija i integracija. No, romska zajednica mora shvatiti i prihvatiti da ona sama mora biti ta snaga koja će pokrenuti promjene iznutra, unutar same sebe, i na taj način iskorijeniti neke negativne pojave kao što su rana udaja i ženidba te prosjačenje. Htio bih još jedanput istaknuti da romska zajednica nije samo ono što vidite na semaforima, već da je ona u školama i na fakultetima, a u njoj je sve više i mladih obrtnika i poduzetnika.