Čas je odgovornosti za svakoga
Krk (IKA )
Izjava predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za obitelj krčkog biskupa Valtera Župana prigodom uvođenja zdravstvenog odgoja i obrazovanja u školski sustav
Krk, (IKA) – Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za obitelj krčki biskup Valter Župan objavio je 28. siječnja Izjavu u povodu uvođenja zdravstvenog odgoja i obrazovanja u školski sustav Republike Hrvatske.
Budući da je spolni odgoj sastavni dio jedinstvenog programa odgoja djece i mladih “Zdravstveni odgoj i obrazovanje”, koje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta namjerava uvesti u škole u školskoj godini 2006./2007., predsjednik Vijeća HBK za obitelj želio je sa stanovišta kršćanske antropologije iznijeti neka načela koja se tiču svih, a poglavito mladih, roditelja i odgojitelja.
Na početku ističe kako svaki vid odgoja, pa tako i spolni, po svojoj naravi zahvaća cjelovitu osobu i sve segmente osobnosti: bio-fiziološki, psihološki, afektivni, duhovni i moralni. Spolnost pripada osobi i od osobe poprima svoju vrijednost i značenje, postoji samo osoba koja je obdarena spolnošću, a ne postoji spolnost kao samosvojna stvarnost, otkinuta od osobe. Spolni se odgoj, dakle, uključuje u cjelovit i skladan rast osobe te je jedan od bitnih segmenata odgoja, premda ne jedini. Ako spolnost karakterizira cjelokupnu osobu, onda ona daje nezaobilazan pečat izgradnji i manifestaciji pojedine osobe kao spolno determinirane u svim segmentima njezine egzistencije. Ima svoje socijalno, društveno, značenje jer utječe na stvaranje odnosa s drugima kao i na prenošenje ljudskog života, no ima također i svoje religiozno značenje, jer karakterizira unutarnji, duhovni rast i utječe na formiranje odnosa s Bogom. Zato ljudska spolnost nije neka datost koju se smješta u određeni životni prostor, nego je ona dar koji osoba ugrađuje u uredno i cjelovito ostvarenje svoje osobnosti, upozorava biskup Župan.
Spolni odgoj kao jedan od bitnih segmenata koji sačinjavaju cjeloviti odgoj osobe neminovno se povezuje s poimanjem čovjeka, s određenom antropologijom. Stoga se u Izjavi analiziraju neka od shvaćanja “spolnog odgoja”, ističući različitosti koje bitno utječu na određivanje kvalitete odgoja.
To su odgoj koji se svodi na znanstveno (“tehničko”) informiranje o anatomiji i fiziologiji, kojemu je cilj osigurati “higijenu” spolnih funkcija te pružiti potrebne informacije i sredstva kako bi se isključila eventualna oboljenja. U Izjavi se upozorava kako se u tom vidu odgoja ne uzima u obzir psihološki, socijalni, afektivni i religiozni vid spolnosti.
Nadalje, odgoj kome je cilj omogućiti pojedincu potpuno uživanje u spolnosti, bez ikakvih granica i zabrana. Pornografija, potpuna sloboda, spolni odnosi u ranoj dobi, samozadovoljavanje smatraju se civilnim pravima do kojih treba doći moderno društvo. U Izjavi se upozorava kako tu nema govora o nekom odgoju, nego se sve svodi na “znanstveno informiranje” o spolnosti i mehanizmu funkcija, pa i s ciljem izbjegavanja začeća i rješavanja neželjene trudnoće. Tu više nije spolnost u službi čovjeka i humanih ciljeva, nego osoba djeluje pod impulsom fizioloških nagona.
Odgoj koji polazi od odnosa prema spolnosti koja se ne temelji na ljudskoj naravi, nego je to proizvod društva i pojedine kulture, današnje doživljavanje spolnosti smatra proizvodom kapitalističko-građanskog društva koje bi htjelo učiniti trajnim dosadašnje neravnopravne odnose među spolovima. Budući da nema neke trajne i općenite norme o vrednovanju spolnosti, odnosno sve je relativno i podložno promjeni, to danas vrlo rašireno shvaćanje dovodi do moralnog relativizma, ističe se u Izjavi.
Poimanje koje promatra osobu u njezinom totalitetu i u spolnom odgoju vidi važan segment cjelovitog odgoja osobe ističe da spolni odgoj treba skladno razvijati i uskladiti s drugim čimbenicima koji oblikuju osobnost. Cilj ovog odgoja je razvoj uravnotežene i zrele spolnosti u psihološkom, etičkom i duhovnom smislu.
Ozbiljno i znanstveno informiranje o anatomiji i fiziologiji ljudskog tijela, kao i higijensko-zdravstveni pristup, u ovoj su stvari neophodno potrebni, ali se spolni odgoj ne može svesti samo na to. Potrebno je uzeti u obzir psihološku, socijalnu, etičku, afektivnu i duhovnu dimenziju spolnosti i sve njih skladno integrirati u odgoj. Potrebno je imati sasvim jasne pojmove o “neutralnosti” “znanstvenog” informiranja o spolnosti. Ako spolnost prožima čitavu osobu, onda spolni odgoj nadilazi puko “znanstveno” opisivanje i ulazi u kriterije koji usmjeruju cjelovitu osobu. Zato se ne možemo složiti da odgoj općenito, pa tako niti spolni, može biti “neutralan”, ističe se u Izjavi.
“Svaki odgojni plan u ovoj stvari dobiva smisao samo u vidu odgoja za ljubav. Spolnost treba biti odgovorno usmjerena prema ljubavi. Samo u ljubavi shvaćenoj kao susret dviju osoba – muškarca i žene – ljudska spolnost nalazi svoj temeljni smisao“, ističe se u dokumentu. Na fiziološkom, afektivnom i duhovnom planu spolnosti sve je usmjereno na dijalog ljubavi i na sebedarje. Ovo se sebedarje ostvaruje uglavnom na dvjema razinama: u potpunom obostranom darivanju sebe kojim se muškarac i žena stavljaju u službu prenošenja života i to ostvaruju – na razini znaka (sakramentalno) – u ženidbi; u darivanju sebe na afektivnom i duhovnom planu drugima, što se ostvaruje u najrazličitijim vidovima službe drugima, u dijalogu, prijateljstvu, poštivanju i žrtvovanju za druge.
U nastavku dokumenta pojašnjava se kako roditelji, kao prvotni odgojitelji, imaju neotuđivo i nepovredivo pravo-dužnost odgoja djece, što im priznaju ne samo crkveni, nego i svi relevantni civilni dokumenti i povelje međunarodnog i nacionalnih prava. To pravo-dužnost ne mogu nikada u potpunosti prenijeti na druge, pa tako ni na školu. Zato je škola dužna poštivati to poslanje roditelja, kako u čitavom odgojnom procesu, tako posebno u osjetljivom segmentu intimnoga spolnog odgoja, vrednujući etičke, odgojne i vjerske nazore roditelja.
Stoga su svi roditelji pozvani na suodlučivanje o programima spolnog odgoja i o osobama koje će ga izvoditi, a nije dovoljno konzultirati samo neke predstavnike, ističe se u dokumentu. Potrebna je suradnja liječnika, psihologa, obiteljskih savjetnika, svećenika i drugih kompetentnih osoba i stručnjaka, ali svakako u dosluhu i uz pristanak roditelja i punoljetnih učenika te uz provjeravanje sadržaja koji bi se trebali prenijeti.
Nadalje se ističe kako zbog kompleksne stvarnosti odgoja, naročito spolnog, odgojitelj ne postiže dobre rezultate samo uz pomoć znanja koje posjeduje, kolikogod ono bilo ispravno i utemeljeno. Prevažnu ulogu ima psihološka uravnoteženost same njegove osobnosti kao i pedagoška osposobljenost. Ako se postavlja kao vođa i učitelj drugima, mora biti sam slobodan od nutarnjih konflikata, emotivno stabilan i etički izgrađen. Posebno se od vjeroučitelja očekuje da spolnost osvijetle s moralnog i religioznog vidika, ističe se u dokumentu. Poznavanje predmeta i završen studij nipošto u potpunosti ne osposobljavaju za naučavanje već je potrebno permanentno napredovati u saznanjima o dostignućima humanih znanosti, naročito psihologije i pedagogije koje u odgoju imaju važnu ulogu, ali također i sociologije, cjelovite ispravne kršćanske antropologije te srodnih disciplina.
Danas se ponajviše ističe tjelesna dimenzija ljudske spolnosti. Ona je često iskrivljena i jako vulgarizirana, ali zato mnogo više izražena od bilo koje druge dimenzije spolnosti. Mladi su vrlo osjetljivi na agresivno isticanje ljudske seksualnosti pa postaju žrtve toga nametanja.
Autentičan humani odgovor, koji kršćanstvo još samo produbljuje, odbacuje spolni libertinizam koji prepušta pojedinca njegovim nagonima, a priznaje da spolni život poprima svoj puni smisao u potpunom darivanju sebe koje se ostvaruje u ženidbi. “Nekima se čini da ova koncepcija postavlja granice slobodi. No, ona nalazi svoj temelj ne samo u motivima moralnog reda, nego i u cjelovitoj antropologiji i humanističkoj psihologiji te služi autentičnoj promociji osobe i njezinog dostojanstva”, ističe se u Izjavi.
Cilj je spolnog odgoja osposobiti odgajanika da prihvati i radosno živi svoju spolnost na području svoga životnog poslanja. Spolnost je Božji dar, koji primamo sa zahvalnošću, poštujemo ga i cijenimo. Ona je ugrađena u strukturu i osobnost čovjeka te ima vrlo važnu ulogu. Kršćaninu je iz Božje objave poznato, a to potvrđuje i ljudsko iskustvo, da nered koji je prouzročio grijeh otežava uravnoteženo vladanje sobom kako na svim područjima života tako i na spolnom. Svjestan je da su uravnoteženost i čistoća, prije braka, u ženidbi ili u djevičanstvu, vrlina koja nikoga ne isključuje. No ta vrlina traži napor i (samo)svladavanje uz pomoć molitve, sakramenata i ostalih sredstava milosti. Odgojni proces će, vodeći računa o stupnju fizičke i psihološke zrelosti, pomoći djetetu, adolescentu i mladoj osobi da se osposobljava za prihvaćanje odnosa muškarca i žene bilo kao darivanje jednoj osobi u ženidbi u kojoj jedino nalazi svoje puno značenje potpuno spolno darivanje, ili za sebedarje u djevičanstvu koje je motivirano Božjim Kraljevstvom.
Na kraju Izjave ističe se kako iskustvo pokazuje da svaki “spolni odgoj” ne promiče vrednote istinske ljudske osobnosti te poručuje kako je “Čas je odgovornosti za svakoga i nitko nema pravo nekritički se odnositi prema ovom pitanju!”
“Škola je mjesto izgradnje mladih za sadašnjost i budućnost. Pozvana je izgrađivati u djeci i mladima sposobnost raspoznavanja i prosuđivanja, koja spoznato pretače u kriterije i norme vladanja. Želimo vjerovati da će škola i u ovo moderno doba časno izvršiti tu svoju ulogu”, ističe se na kraju Izjave predsjednika Vijeća HBK za obitelj.