CASTEL GANDOLFO – VATIKAN BROJ DVA

Papa Ivan Pavao II. ljeto tradicionalno provodi u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu, koji se s pravom može smatrati mjestom višestoljetne povijesti. O tom je ljetnikovcu, kojeg je sadašnji Papa u šali nazvao “Vatikanom broj dva”, vatikanist agencije Anse, Federico Mondillo, novinaru Radio Vatikana ispričao kako je 1624. godine prvi put neki papa, bio je to Urban VIII., svečano ušao u mjesto Castel Gandolfo. Tako je počeo običaj boravka papâ u ljetnim mjesecima u tom malom gradiću pokrajine Lazija nedaleko od Rima. Stanovnici su papu dočekali pucanjem iz mužara, radosnim klicanjem i pozdravljanjem. Pape počinju odlaziti u predio gdje se danas nalazi Castel Gandolfo još u razdoblju renesanse. Tako su se sačuvali zapisi na latinskom o izletu humanističkog pape Pija II., Enee Silvija Piccolominija, koji je sredinom 15. stoljeća slavio misu na svetkovinu Duhova u Lateranskoj bazilici a onda je s kardinalima na konju pošao sve do Castel Gandolfa, po cesti koja se danas zove Appia Antica. Ta je cesta služila prodavačima koji su njome prevozili vino u bačvama sve do Rima. Pio II. stigao je do Castel Gandolfa, razgledao ruševine dvorca obitelji Gandolfi po kojem je kasnije gradić dobio ime. Dva stoljeća kasnije, 1624. godine, Papa Urban VIII. zadužio je svog graditelja Carla Madena, koji je izgradio pročelje bazilike svetog Petra, da mu obnovi dvorac Gandolfi tako da bude njegovo ljetno boravište. Prije Drugog svjetskog rata, 1938. godine, kada je Hitler posjetio Rim gdje su ga tadašnje fašističke vlasti u Italiji vrlo svečano dočekale, Pio XI. je otišao u Castel Gandolfo da ne bi morao biti nazočan tom pohodu. Budući da je tada režimski tisak tvrdio kako je papa u Castel Gandolfu na uobičajenom odmoru, “L’Osservatore Romano” je objasnio kako nije običaj da Pape odlaze u Castel Gandolfo u proljeće, nego da je razlog što su se Rimom vijorile zastave s križem koji nije bio kršćanski. No kroz najtragičnije svoje razdoblje papinski ljetnikovac u Castel Gandolfu prolazio je kada je to područje postalo zaleđe ratišta, nakon što su se američke i engleske snage iskrcale na plaži između Anzija i Nettuna, 1944. godine. Tada su papinski ljetnikovac i park koji ga okružuje pretvoreni u prihvatilište za žene, djecu i starce cijelog tog područja. U papinom je ljetnikovcu organizirana javna kuhinja a čuvari vile, čak i Švicarci, bili su zaduženi za pružanje pomoći, donošenje vode i uređenje kuhinja na otvorenom. Sve je to trajalo šest mjeseci, sve do lipnja 1944. godine. Dogodilo se tada čak i bombardiranje ljetnikovca. Jedan je avion bacio bombu i bilo je mrtvih među izbjeglima, njih više tisuća, koji su se sklonili u ljetnikovac. Mons. Montini, koji će kasnije postati papa Pavao VI., osobno se brinuo za izbjeglice u ljetnikovcu svih šest mjeseci a kasnije je skrbio u župama za izbjeglice iz cijele rimske okolice. Tako se razvilo Papinsko djelo pružanja pomoći nad kojim je po nalogu Pija XII. dnevno bdio mons. Montini. Obojica papa, Pio XII. i Pavao VI., prvi 1958. a drugi 1978., umrli u tom papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu. Pio XII. je jako volio Castel Gandolfo i u njemu je dugo boravio. Često od kraja lipnja ili od početka srpnja pa sve do kraja listopada, a ponekad se u Vatikan vraćao i u studenome. Tako je u vrijeme jednog svog dugog boravka u Castel Gandolfu, u listopadu 1958. i umro. Bio je već prilično star a mučile su ga i razne bolesti, osobito štucavica povezana s teškoćama u želucu. Pio XII. je običavao raditi na otvorenom u sjeni velikih borova od kojih je neke zasadio još Bernini koji je u uređivanju papinskog ljetnikovca i vile Barberini, koja mu je pridružena, naslijedio arhitekta Carla Maderna. Pio XII. je pod tim čak četiristoljetnim borovima radio na dokumentima koje bi mu donosio monsinjor Montini, budući papa Pavao VI. Tu je s njime znao razgovarati o državnim poslovima. Često je u Castel Gandolfu primao i veleposlanike pojedinih država i svjetskih velesila u teškom ratnom razdoblju. Papa Pavao VI. odlazio je u ljetnikovac u Castel Gandolfu na kraće razdoblje, od srpnja do rujna. Tamo je radio i tamo je i umro par mjeseci nakon ubojstva Alda Mora, događaja koji ga je duboko pogodio i uništio njegov posljednji fizički otpor. Pavao VI. je naime godinama trpio do artroze koja mu je svako kretanje učinila vrlo bolnim. Umro je na blagdan Preobraženja Gospodnjeg 6. kolovoza 1978. godine. Stanovnici Castel Gandolfa se i danas sjećaju kako im je znao biti vrlo blizak, osobito na blagdan Uznesenja Marijina, kad je dolazio služiti misu u župu koja se nalazi na gradskom trgu pred papinim ljetnikovcem. Toj je crkvici Bernini napravio kupolu koja je bila mala kopija one bazilike svetog Petra. U toj je crkvici Pavao VI. znao držati tako jednostavnu propovijed kao da je seoski župnik. (rv)