Rođena Riječanka, koja je svoje filozofsko znanje stjecala u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu, predavala je jedno vrijeme filozofiju, politiku i etiku u riječkim srednjim školama, a od 1999. godine predaje na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Direktan kontakt sa studentima u nastavi zadržala je i tijekom oba svoja rektorska mandata, a trenutno je u fazi iščekivanja nasljednice ili nasljednika na vodećem mjestu Sveučilišta.

Ističući kako je uvijek tražila priliku za osobni razvoj i stjecanje novih znanja, rektorica je proučila studentima i mladima da se nikada ne zadovolje statusom quo u svojoj formaciji te da uvijek traže nove okolnosti u kojima mogu učiti i sazrijevati. Kao filozofske uzore, Samaržija je navela stoike, a osobito Marka Aurelija, no i određene nastavnike filozofije koje je susretala na svom obrazovnom putu, koji su joj bili živuća inspiracija.

Na pitanje treba li filozof vladati, rektorica je odgovorila kako je „spomenuta Platonova ideja zapravo jedan vid tzv. epistokracije u kojoj ne vlada filozof u užem smislu riječi, već znanstvenik, tj. onaj koji je upućen u znanje i u mudrost. Takav sustav nije idealan jer ne poštuje demokratska načela, zato svaki sudionik demokratskog sustava treba težiti da usavrši svoje znanje i vještine“.

Rektorica se prisjetila i začetka studija filozofije u Rijeci devedesetih godina, osobito kroz suradnju s prof. dr. sc. Ivanom Devčićem, kasnije riječkim nadbiskupom i Antonom Šuljićem, svećenikom Krčke biskupije. Obojica profesora tada su organizirali tribine o bioetičkim pitanjima u riječkom Palachu za šaroliku studentsku publiku.

Povjerenik za mlade vlč. Laurent Kružić moderirao je susret i na kraju u ime mladih uručio rektorici prigodan poklon, zaželivši joj svako dobro i obilje blagoslova u daljnjem životu i radu.