Čestitka kardinala Puljića kardinalu Bozaniću

Dragi subrate, kardinale Josipe,
nadbiskupe i metropolita zagrebački,
predsjedniče Hrvatske biskupske konferencije,

Ovdje sam s Tobom zajedno s drugim nadbiskupima, biskupima iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, brojnim svećenicima, redovnicima i redovnicama te mnoštvom puka Božjega, da Te pozdravimo u ovoj Prvostolnici zagrebačkoj kao novog kardinala Svete Rimske Crkve, da Ti od srca čestitamo na ovome danu i časti, koju Sveti Otac Ivan Pavao II. prigodom svoje 25. obljetnice Pontifikata iskaza Tebi, ovoj Zagrebačkoj Crkvi te cijelom hrvatskom narodu.

Činim to radosno i otvorena srca kao već postojeći kardinal hrvatskog naroda, a nadbiskup i metropolita vrhbosanski, ne samo ovdje dok prilaziš oltaru i prvostolnici, svojoj katedrali, nego smo to radosno i ponosno činili i u Rimu svjedočeći naše crkveno i nacionalno zajedništvo, ali i kao potporu Tebi u ovom radosnom slavlju. Primi ovu čestitku u ime svih biskupa i cijele Crkve iz Bosne i Hercegovine, na poseban način u moje osobno ime.

Danas se u Vrhbosanskoj nadbiskupiji posebno moli za Domovinu – prigodom godišnjice smrti naše kraljice Katarine Kotromanić-Kosača. Dok mi ovdje prilazimo oltaru, vrhbosanski pomoćni biskup s narodom na Bobovcu moli za naš narod i tu poharanu i razapetu zemljicu Bosnu i Hercegovinu, jer nam je draga i sveta ta gruda natopljena krvlju mučenika, suzama i znojem naših otaca i majki.

Dok Ti čestitam i iskreno dijelim radost s ovim brojim suslaviteljima, cijelom Crkvom katoličkom i hrvatskim narodom, od srca želim da ideš slavnim stopama Tvojih predšasnika na ovoj stolici.

Tebi će biti lakše zakoračiti na put zagrebačkog kardinala, jer ovaj trag prije Tebe zasvijetliše svjedočkom vjerom bl. Alojzije Stepinac, te ostali velikani duha i srca, kao što su kardinal Šeper i kardinal Kuharić. Meni, prije deset godina kada sam ulazio u svoje Sarajevo, bila je puno drugačija stvarnost. Zahvalan sam svim hrabrim pastirima i vjernicima koji su ušli u grad da me podrže i ohrabre u onoj krvavoj stvarnosti. Znam da je kardinalska boja dar i znak, ali i obveza izgarati i ljubiti sve do prolijevanja krvi, ali je bolno i gorko trajno krvariti, nadu svjedočiti.

Hvala papi Ivanu Pavlu II. koji je imao povjerenja u moju i u Tvoju krhkost te nas pozva za svoje suradnike i današnje svjedoke vjere u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.

Ove dvije Crkve uokvirene u državne granice, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, jesu jedna Katolička Crkva, u jednome narodu, a imaju dvije slavne zvijezde koje obasjavaju ta premošćivanja. To je veliki sin ove Zagrebačke Crkve koji posta prvi nadbiskup u Sarajevu, a danas sluga Božji dr. Josip Stadler. To je i Banjalučanin, novi blaženik, koji ovdje u Zagrebu zasvijetli te nas povezuje snažnom svjedočkom vjerom: “Moje životno zvanje je katolička vjera” .

Danas sam ovdje uz sve ove prisutne, da ovim činom zasvjedočim jedinstvo Crkve, da u tu Europu unesemo dušu hrvatskog naroda, a to je naša katolička vjera s vidljivim znakom jedinstva sa Svetim Ocem, vidljivim znakom Kristova križa i prepoznatljivim korijenom na kojem smo nikli, te da se svojega korijena ne odričemo nego na njemu rastemo i donosimo plodove civilizacije ljubavi. – Iskreno Ti čestitam.