Drage sestre i braćo, poštovani gledatelji i slušatelji u Domovini i inozemstvu!
Ovim obraćanjem o svetkovini Uskrsa, želim da svoje misli i srce usmjerimo na dva dragocjena dara Kristova uskrsnuća, a to su: mir i opraštanje grijeha.
Uskrsli Isus dolazi apostolima i učenicima s pozdravom: “Mir vama”! Mir je poseban dar Krista Uskrsloga. Naime, pomnim razmatranjem Radosne vijesti, nalazimo kako je u Evanđelju istaknuta uzročno-posljedična veza između Isusa i mira. Mir je znak Krista Uskrsloga koji nas je po sakramentu krštenja povezao sa sobom.
Mir Kristov otvara nas novosti koju Bog želi donijeti u naš život. Krist nas blagoslivlja mirom duše i milošću života koji se živi u miru s Bogom. Kristov nam mir omogućuje da spoznamo koliko nas Bog ljubi. Možda to nije uvijek onako kako mi očekujemo ili zamišljamo. Kristov mir omogućuje nam da se pomirimo sami sa sobom, da prihvatimo sebe. Kristov mir osposobljava nas da s drugima živimo u miru, posebno s onima koji su nam blizu, u obitelji, u susjedstvu, na poslu. Taj uskrsni dar ulijeva nam mir u planiranju vlastite budućnosti, mir u odnosu na okolinu u kojoj živimo.
Kristov mir ne znači da više ne postoje napetosti, sukobi, progonstva i tjeskobe, ali sve to postaje poput valova koji se razbijaju na nepomičnim stijenama Kristova uskrsnog dara. Srce krštenika spokojno je u Kristovu miru, pa i kada se protiv njega podižu valovi straha, progonstva, oluje, potištenosti, boli i najtežih kušnji. Dapače, Krist želi da mir bude znak raspoznavanja kršćanskoga života. Stoga Kristov vjernik treba biti uvijek i svugdje promicatelj mira.
Uskrsli Isus s darom mira povezuje i dar oproštenja grijeha, a ostavljajući nam svoju molitvu, naučio nas je moliti: “Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim”. Božje oproštenje je za sve nas ostvareno Kristovom žrtvom na križu. Isus Krist nam nudi taj uskrsni dar. Mi trebamo samo prihvatiti darovano. Naše opraštanje nije uzrok nego posljedica spasenja. Naš iskorak je odgovor, očit znak da nam je već oprošteno.
I onda kad nam je možda nelagodno učiniti prvi korak, kad nam je ponekad teško pokrenuti se u najbližoj sredini, u obitelji, u zajednici s kojom redovito živimo, upravo tada ne zaboravimo da je prvi korak već učinio netko drugi – Bog koji je nama oprostio. Oprostiti ne znači jednostavno pokopati ono što pripada prošlosti. Opraštanje je uskrsnuće, to jest početak novoga života. I dok molimo Očenaš, zapravo molimo da Bog postupa s nama onako kako mi postupamo s drugima.
Braćo i sestre, ne zatvarajmo se novosti koju nam donosi Isus Uskrsli. Često smo umorni, razočarani, tužni, osjećamo težinu vlastitog života i svojih grijeha i mislimo da ne možemo više. Ne povlačimo se u sebe, ne gubimo povjerenje jer nema situacije koju Bog ne može promijeniti svojim opraštanjem.
Dragi vjernici i svi ljudi dobre volje, prihvatimo darove Kristova uskrsnuća: mir i opraštanje grijeha. Neka u našim sredinama zaživi ta uskrsna novost.
Svima želim sretan i blagoslovljen Uskrs!