Uz 40. obljetnicu izlaženja katoličkih novina Glas Koncila (prvi broj novinskoga formata nosi nadnevak 29. rujna 1963.) najnoviji broj toga katoličkog tjednika (28. rujna) donosi osvrte nekadašnjega i sadašnjeg glavnog urednika don Živka Kustića i preč. Ivana Miklenića o listu u doba komunizma, od nastanka do 1990., te od početka demokratskih promjena do sada.

Prisjećajući se pojave tiskanoga Glasa Koncila u rujnu 1963. godine, don Živko Kustić ocijenio je da je to bilo veliko iznenađenje i za one koji su pozvani raditi i za cijelu javnost jer je, nekako prenaglo, ona država to dopustila. Dodao je da, premda se nisu nadali još tko zna kada imati slobodu tiska, splet okolnosti oko Koncila i diplomatskih kombinacija ondašnje Jugoslavije pred zapadnom javnošću to je omogućio. Svi su mislili da će se raditi samo nastavak biltena, izvješća iz Koncilske dvorane koji su prije franjevci umnažali u ciklostilu, no, glavni urednik Vladimir Pavlinić, o. Mijo Škvorc, o. Bonaventura Duda, poslije o. Tomislav Šagi Bunić, dr. Josip Ladika i don Živko Kustić odlučili su da preraste u novine, s čime se složio i kardinal Franjo Šeper. Već za Božić 1963. naklada je dosegla više od 40.000 primjeraka. Karakteristično za list bilo je da se trebalo stvoriti i specifični stil da ne bude svaki broj zaplijenjen, pojasnio je don Živko. Za širenje GK, prema ocjeni don Živka, veliku zaslugu imala je novinarka Smiljana Rendić – Berith, koja je izravno zadirala u najaktualnija zbivanja života ondašnjih katolika u ondašnjoj državi. Svih tih godina GK je postao, kao jedine slobodne novine, glas ne samo Crkve i ne samo katolika, nego jednostavno svjedok da ne moraju svi misliti kako država i Partija zapovijedaju i zato je stekao velike simpatije i kod dijela pučanstva među kojima nisu bili svi uvjereni katolici, ali su cijenili to što je Crkva probila prostor slobode koji je za njih bila nada, istaknuo je bivši glavni urednik. Među djelatnostima GK koje je izričito on pokrenuo spomenuo je obnavljanje Caritasa preko rubrike “Tko je moj bližnji“ koja je informirala o onima koji su u nevolji. Također brzo se počelo izvještavati o hrvatskoj inozemnoj pastvi. U razdoblju komunizma Glas Koncila je plijenjen četiri puta i svaki puta zbog članaka o kardinalu Alojziju Stepincu. Kao jedan od najvažnijih pothvata GK, don Živko istaknuo je organiziranje slavlja Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, a usporedo s tom proslavom pokrenute su vjeronaučne olimpijade. Prema ocjeni don Živka Kustića, u desetljeću nakon postizanja hrvatske nezavisnosti GK je našao sebe i na novi je način zakoračio u hrvatsku i katoličku sadašnjost.

Sadašnji glavni urednik preč. Miklenić osvrnuo se na djelovanje tjednika nakon demokratskih promjena, koji je, kako kaže, nastavio živjeti, s jedne strane, njegujući kontinuitet, a s druge strane otvarajući se novim izazovima i promjenama. Napomenuo je da je u uređivačkoj koncepciji lista ostalo nepromijenjeno temeljno usmjerenje: crkvenost, bliskost hijerarhiji, informativnost, redakcijski komentar i stavovi s vjerničkog gledišta na društvena pitanja. Posebice se osvrnuo na redakcijski komentar koji se često smatra poluslužbenim crkvenim stavom te je često predmet javnih rasprava, prikaza, osvrta, kritike i pohvale. Komentari privlače pozornost opće javnosti, jer najčešće iznose stavove s vjerničkog gledišta na aktualna društvena pitanja. GK otvorio je web stranicu 29. travnja 1996. i tako postao prvi hrvatski katolički list na Internetu. Preč. Miklenić posebice je istaknuo kako je GK u ratno doba od 1991. do 1995. bio vrlo vjeran prenositelj crkvenoga službenog zauzimanja protiv rata, za mir, za poštivanje dostojanstva svakog čovjeka i naroda. Također posebno se suprotstavljao širenju mržnje i napasti kolektivne krivnje i kolektivne odgovornosti. S pojavom procesa demokratizacije, GK se uključio u promicanje demokratskih procesa u Hrvatskoj, tako je već 1990. predstavio najvažnije nove političke stranke i donosio tehničke upute za sudjelovanje na prvim višestranačkim izborima, a list je prvi u hrvatskom medijskom prostoru 1990. otvorio dotadašnju tabu temu – svjedočenja žrtava poratnoga komunističkog terora. Od prvih “Dana hrvatskog filma“ 1992. godine, sudjeluje svojim žirijem i dodjeljuje nagradu “Zlatna uljanica“ za promicanje etičkih vrijednosti u filmskom stvaralaštvu. Prema riječima sadašnjega glavnog urednika, list osobitu pozornost posvećuje aktualnim zbivanjima u Crkvi i u društvu i to ne samo na razini informacija, nego i kritičkih analiza. Želeći potaknuti i ubrzati promjene u našoj Crkvi, list je na početku 2001. objavio stavove istaknutih hrvatskih teologa i katoličkih intelektualaca na pitanje: čemu bi Katolička crkva u Hrvatskoj na početku novoga stoljeća trebala posvetiti najveću pozornost. Također, želeći dati prinos promicanju uloge vjernika laika u crkvenom životu te suzbijanju pojave česte anonimnosti vjernika laika u našoj Crkvi, list od 2001. predstavlja vjernike laike aktivne u Crkvi. A u redovitoj rubrici Intervjui biraju se stručni sugovornici koji govore o pitanjima važnim za cijelu Crkvu u Hrvata ili za hrvatsko društvo. (ika-kj)