Rešetari, (IKA) – Na svetkovinu Krista Kralja 26. studenoga župa Krista Kralja u Rešetarima proslavila je dan župnog zaštitnika i četrdesetu obljetnicu osnutka župe. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s domaćim župnikom Josipom Bogovićem te svećenicima Novogradiškog dekanata. Na početku misnog slavlja župnik Bogović uputio je biskupu riječi dobrodošlice i podsjetio na okolnosti u kojima je 1977. godine osnovana župa. Zaželio je da ova proslava njezinim župljanima bude poticaj na iskrenije življenje vjere, a biskupa je zamolio da ih osnaži u vjernosti Bogu i Crkvi. Zahvalivši župniku na pozdravnim riječima, biskup je pozvao vjernike da s posebnim osjećajima zahvale Bogu za dobročinstva koja su po služenju župe ušla u njihove živote, i uzdizala ih iz prolaznosti i smrti u Božji svijet. Podsjetio je nazočne na dvojicu svećenika koji su svoje djelovanje ugradili u ovu župu: novogradiški župnik Mirko Bijelić, koji je u Rešetarima najprije sagradio crkvu, a potom učinio sve što je bilo potrebno da se osnuje nova župa i Luka Slobođanac, koji je kao prvi župnik u njoj djelovao od njezina osnutka sve do odlaska u mirovinu prije nekoliko godina. Pozvao je nazočne da u svoju zahvalnost uključe i sve one jednostavne i male ljude, koji su kao dobročinitelji i molitelji pridonijeli životu i rastu ove župe.
U homiliji biskup je spomenuo kako je idući prema crkvi neke ljude pitao kako su, i istaknuo da je osobito važno pitati se „kako smo kad se nađemo zajedno pred Bogom”. Pozvao ih je da u odgovoru na to pitanje ne krenu krivim putem i počnu od onoga što je loše u njihovu životu, nego da krenu putem na koji ih poziva Božja riječ ove svetkovine. Istaknuo je kako prorok Ezekijel u prvom čitanju podsjeća na ono „što Bog čini za nas kao dobri Otac i Pastir, a da nas drugo čitanje i evanđelje uvjeravaju da je on najviše očitovao koliko se brine za nas u Sinu svome Isusu Kristu koji je postao čovjekom”. Rekao je da apostol Pavao u ulomku Prve poslanice Korinćanima tvrdi da Bog „nije ostao ravnodušan pred činjenicom naše smrti, nego je dao u smrt svoga Sina Isusa Krista kako bi pobijedio smrt, oduzeo joj moć nad nama”. „Mi, doduše, zbog biološko-tjelesne zakonitosti moramo umrijeti, jer je naša grijehom ranjena narav obilježena prolaznošću i smrću, ali mi u smrti ne nestajemo zbog ranjenosti grijehom, nego ulazimo u život koji nam je omogućio Isus svojom smrću na križu”, ustvrdio je biskup. Potkrijepio je to primjerom pšeničnog zrna, koje stavljeno u zemlju po prirodnom zakonu rasta mora umrijeti da bi urodilo plodom. Rekao je da je i čovjek kao osoba podložan tom zakonu rasta, te kad se otrgne od sebe samoga i od svoje sebičnosti, umre sebi te počne živjeti za drugoga, ulazi u dinamizam Božjeg Trojstvenog života, u kojem Otac živi za Sina, Sin za Oca, u vezu ljubavi, Duha Svetoga. Ljubav je tajna svega postojećega, ali ne tek kao neki osjećaj, nego kao slobodno opredjeljenje za drugoga, pojasnio je biskup. Zato Isus u pročitanom evanđelju tumači da se u kraljevstvo Božje kao puninu života ulazi upravo putem odmaka od sebe sama i zagledanosti u drugog čovjeka, osobito onog najmanjeg. Čovjek koji ostane sapet u vlastitoj sebičnosti, umire za nestanak, a onaj tko živi za drugoga, umire da bi zadobio puninu života.
Govoreći o Kristovu kraljevanju, biskup je ustvrdio kako za razliku od drugih vladara, koji od svojih podanika traže da im služe, Krist je Kralj po tome što služi čovjeku, žrtvuje se za njega da bi ga oslobodio prolaznosti i smrti te mu darovao puninu života. Pozvao je nazočne da se i oni u Rešetarima – u obitelji, na poslu, u školi, u politici i gospodarstvu – opredijele živjeti i žrtvovati se jedni za druge, da odbace sve sebične ideje i ideologije koje su protivne vrijednostima Kristova kraljevstva. Spomenuo je kako su na tom tragu hrvatski branitelji u nedavnom Domovinskom ratu, spremni umrijeti, dali veliki doprinos našoj slobodi i dostojanstvu. Ako i danas u Hrvatskoj bude ljudi spremnih žrtvovati se za druge, pa i uz cijenu života u siromaštvu, ustvrdio je biskup, neće biti potrebno iz nje odlaziti u inozemstvo, jer naše bogatstvo nije u onome što posjedujemo, nego u onome što živimo kao Božji sustav vrijednosti u odnosu jednih prema drugima, i na taj način već sada ovdje na zemlji u nama započinje novi svijet koji će biti dovršen kad Krist Kralj svega stvorenoga i Sudac svega svijeta ponovno dođe. Biskup je protumačio kako je posljednji sud svojevrsni proglas tko je živio po načelu sebedarja te će na temelju toga biti pribrojen među blagoslovljene Oca nebeskoga, a tko je živio opredijeljen za sebičnost, otići će među prokletnike. Pozvao je nazočne da se uz Božju pomoć i zagovor Isusove Majke svojom slobodom i pameću još čvršće opredijele za sebedarje te već na zemlji početno budu dionicima nebeskog kraljevstva.
Na završetku misnog slavlja jedan župljanin zahvalio je biskupu što je pohodio župu Rešetari i predvodio misno slavlje prigodom svetkovine Krista Kralja i 40. obljetnice osnutku njihove župe te mu uručio prigodne darove. Biskup je zahvalio za primljene darove, kao i za sve lijepo i dobro što župljani ove župe nastoje činiti za Boga i čovjeka. Zahvalio im je i za sudjelovanje na Euharistijskom kongresu 24. rujna, koji je unatoč kiši toga dana, bio snažni duhovni događaj. Na župnika i sve župljane, kao i na ono što će oni u daljnjem povijesnom hodu svoje župe zajednički činiti, zazvao je Božji blagoslov.