Rodna ideologija novina je s kojom se kao društvo i pojedinci susrećemo posljednjih godina, a njezino izvorište je u radikalnom feminizmu, koji nameće novi obrazac ponašanja i društvenih odnosa, rekla je uvodeći u predavanje prof. dr. D. Hrabar.

„Srž je rodne ideologije da zanemaruje osnovne postulate uvažavanja čovjeka kao ljudskog bića – njegovo dostojanstvo, te binarnu podjelu na muško i žensko, a koju čvrsto podupiru bio-medicinske znanosti. Budući da rodna ideologija duboko niječe i uništava antropologiju, ona ide i dalje i šire, mijenjajući sve društvene obrasce imanentne čovjeku“, naglasila je dr. Hrabar te dodala kako njeni apologeti tvrde da u Istanbulskoj konvenciji nema roda ni ideologije, no „činjenica jest da promicatelji neke ideje istu ne nazivaju ideologijom zbog pejorativnog prizvuka, pa potiho ulaze u svijest čovjeka, iz dana u dan mijenjajući naša razmišljanja, imajući dovoljno vremena da se prilagodimo. Rodna ideologija je opasna igra koja prijeti uništenju čovjeka kakvog poznajemo do danas.“

Predavačica je potom razložila kako „rodna ideologija želi eliminirati spol kao identitetski čimbenik, želje i osjećaje pretvoriti u (ljudska) prava te stvoriti nove kategorije ljudi kod kojih je u društvenome smislu dominantan njihov spolni osjećaj, samoodređenje i spolna pripadnost. Autonomija čovjeka da se očituje o sebi samome skrenula je u krive tokove svijesti i društvena ponašanja, jer joj rodna ideologija pomaže postaviti tobože idealističke ciljeve (slobode i jednakosti), ne uzimajući u obzir činjenicu da su vlastite slobode ograničene slobodama drugih, da društveni sustav počiva na tradiciji, kulturi i religiji, a obitelj predstavlja najvažniju vrjednotu.“ Religija predstavlja sustav vrijednosti koji procjenjuje odnos čovjeka prema čovjeku te prema Bogu, pa je utoliko važna kad daje svoju prosudbu o rodnoj ideologiji, rekla je dr. Hrabar i uputila kako su se mnogi teolozi, kardinali i biskupi, a naposlijetku i dvojica papa jasno i negativno odredila prema rodnoj ideologiji. „Kršćanstvo kao pretežita vjera kojoj pripadaju hrvatski državljani s indignacijom odbija rodnu ideologiju i upozorava na opasnosti napuštanja temelja promišljanja o čovjeku kao biću stvorenome na sliku i priliku Božju, pa je teološki pristup itekako važan u prosuđivanju roda kao moguće nove paradigme društvenih odnosa“, kazala je.

Rodnu ideologiju prvi puta u međunarodnome pravu predočuje Istanbulska konvencija, koju je Republika Hrvatska ratificirala prije gotovo godinu dana. Premda je riječ o konvenciji Vijeća Europe koja želi smanjiti nasilje nad ženama i u obitelji, statistički podaci govore da se to ne događa. „Jedan plemenit cilj uzet je kao sredstvo za uvođenje rodne ideologije, i to ne samo u smislu sprječavanja mogućega nasilja prema osobama koje se izjašnjavaju kao pripadnici roda, a ne spola, već je potrebu širenja rodne ideologije smjestila i u područja tradicije, kulture i odgoja, koji nemaju ama baš nikakvih dodirnih točaka s rodnom ideologijom. Mnoštvo nedostataka ove Konvencije vidljivo je već čitanjem njezinih odredaba tek ovlaš, no nedvojbeno velik nedostatak predstavljaju odredbe koje su protivne suverenosti države (primjerice zbog nevladinih organizacija i udruga civilnoga društva koje će nadzirati provedbu Konvencije, penalizacija države u slučaju nepridržavanja odredaba). Ova Konvencija pati od nedostataka protivnih vladavini prava, a dovoljno je upozoriti na nejasne odredbe, diskriminaciju muškaraca i starih osoba, čudne definicije, suprotnost s drugim međunarodnim dokumentima…“, pojasnila je prof. dr. Hrabar te zaključila: „Rodna ideologija lažna je ideologija koja pod krinkom jednakosti i borbe protiv potlačenosti i obespravljenosti žena uništava obitelj, brak i sve tradicionalne vrijednosti, čineći sve da među jednakima postoje jednakiji.“

Sljedeća, peta korizmena tribina u Vikarijatu Osijek održat će se u srijedu, 10. travnja s početkom u 19.30, a o „Teologiji tijela Ivana Pavla II. i bračnom darivanju“ govorit će prof. dr. Vladimir Dugalić.