Split, (IKA) – Splitska prvostolna crkva Sv. Dujma i četvrtoga dana devetodnevne priprave za blagdan svoga zaštitnika sv. Dujma, u utorak 1. svibnja, okupila je veliki broj svečevih štovatelja. Nakon misnoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao Mješoviti zbor župe sv. Josipa na splitskom Mertojaku, dr. don Edvard Punda, duhovnik u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, održao je predavanje na temu “Ususret godini vjere”. Ističući uvjerenje da bi govor o vjeri trebao biti i govor vjere (dakle, govor koji polazi iz vjere i čini je konkretnom), dr. Punda je svoje izlaganje koncipirao kao poziv slušateljima na osobno promišljanje o vjeri, ali i kao poticaj na istinskije (pa i ispravnije) življenje vjere. Polazeći od riječi pape Benedikta XVI. da vjera nikada nije pretpostavka, dr. Punda je opisao neka kriva poimanja vjere (vezana uz reducirano razumijevanje formi, rituala, pobožnosti itd.) kojima su izloženi i “praktični vjernici”. Vjera je više od svakoga izvanjskog čina pobožnosti – ona je iskustvena spoznaja da nas Bog ljubi i potpuno predanje kao odgovor na tu ljubav; više od naučenih znanja – vjera je egzistencijalno usvajanje sadržaja koje Crkva naučava i živi. Iako vjerovati u sebi uvijek pretpostavlja otvaranje iskustvu koje nadilazi naše iskustvo, Punda je istaknuo da to ne znači da vjera nikada ne dolazi do potpune sigurnosti: sigurnost vjere specifična je vrsta sigurnosti koja se ne temelji na unutarnjoj istini stvari shvaćene svjetlom naravnog razuma, nego na autoritetu samoga Boga. Prevedeno egzistencijalnim rječnikom, sigurnost vjere je sigurnost u Božju ljubav. Iako to uvijek nadilazi okvire ljudskog razuma, Punda je istaknuo – pozivajući se na papu Benedikta – kako ni odbacivanje vjere ne može biti sigurno u sebe, a agnosticizam koji se (za razliku od ateizma) postavlja kao intelektualno poštenje, ne može biti opravdan, jer pitanje Boga nije za čovjeka samo teorijski problem, već ima posljedice na cjelokupni čovjekov život (Ratzinger). Vjera se rađa u Crkvi koja je prvi subjekt vjere; mi uvijek vjerujemo u Crkvi i sa Crkvom. Dakle, svaki naš čin vjere je događaj kojim egzistencijalno prihvaćamo/živimo vjeru Crkve. Na kraju je dr. Punda pozvao okupljene da još jednom povjeruju istaknuvši: „Papa ističe da je pitanje koje su Isusu postavili njegovi slušatelji: ‘Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?’ (Iv 6, 28), pitanje koje postavljamo i mi danas. Znamo Isusov odgovor: ‘Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao’ (Iv 6, 29). Svoje želje povjerimo Blaženoj Djevici Mariji. Ona je blažena ne jer je učinila neka izvanredna humana djela, nego jer je povjerovala! Recimo i mi s Marijom: ‘Neka mi bude po riječi tvojoj!'”