Uvodno biblijsko čitanje:
“Ja sam majka lijepe ljubavi i straha Božjega i spoznaje i svete nade.
U meni je milost svakoga puta i istine, u meni svaka nada života i kreposti.
Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim;
Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća.
Tko mene sluša taj se ne stidi i tko samnom radi taj ne griješi.”
(Sir, 24, 24-27.30.31-prema Vulgati)

1. Slijedeći dogmatsku konstituciju “Lumen gentium” koja je u glavi osmoj htjela “pozorno prikazati kako ulogu Blažene Djevice u otajstvu Utjelovljene Riječi i Mističnoga tijela, tako i obveze spašenih ljudi prema Majci Božjoj”, htio bih u ovoj svojoj katehezi dati bitni sažetak crkvene vjere o Mariji, premda zajedno s koncilom kažem da ne želim “izložiti iscrpni nauk”, niti “razriješiti teološka pitanja koja još nisu sasvim rasvjetljena” (LG 54).
Namjera mi je prije svega opisati “ulogu Blažene Djevice u otajstvu Utjelovljene Riječi i Mističnoga tijela (ondje), pribjegavajući podacima iz Pisma i apostolske Predaje, računajući također s razvitkom toga nauka u Crkvi sve do naših dana.
Budući, pak, da je Marijina uloga u povijesti spasenja tijesno povezana s otajstvom Krista i Crkve, ne gubim iz vida te bitne odnose koji, dajući marijanskom nauku pravo mjesto, omogućuju otkriti njezino široko i neiscrpno bogatstvo.
Istraživanje otajstva Majke Gospodinove doista je opsežno i njime su se u tijeku stoljeća bavili mnogi pastiri i teolozi. Neki od njih, nastojeći istaknuti središnje poglede nauka o Mariji, ponekad su je proučavali zajedno s naukom o Kristu i naukom o Crkvi. Ali, ne gubeći iz vida njezin odnos sa svim otajstvima vjere, Marija zaslužuje posebno proučavanje koje ističe njezinu osobu i njezinu ulogu u povijesti spasenja u svjetlu Biblije i crkvene predaje.

2. Izgleda, dapače, korisnim, slijedeći koncilske naputke, brižno izložiti “obveze spašenih ljudi prema Majci Božjoj, Majci Kristovoj i Majci ljudi, posebno Majci vjernika” (ondje).
Uloga koja je Mariji dodijeljena u božanskom naumu spasenja doista od kršćana ište ne samo prihvaćanje i pozornost, nego i sasvim određene odluke koje u život provode evanđeoski stav nje koja je Crkvi prethodila u vjeri i svetosti. Tako je Gospodinova Majka određena posebno utjecati na način kako vjernici mole. I samo crkveno bogoštovlje priznaje joj jedinstveni položaj u pobožnosti i življenju svakoga vjernika.
Treba istaknuti da marijanski nauk i štovanje nisu plodovi puke osjećajnosti. Marijino otajstvo je objavljena istina koja se dariva vjerničkome razumu, te od onih kojima je u Crkvi povjerena zadaća proučavanja i naučavanja iziskuje način naukovnog promišljanja, ne manje strogi od onoga koji se primjenjuje u cjeloj teologiji.
Uostalom, sam je Isus pozvao suvremenike da se, kad je o njegovoj majci riječ, ne prepuštaju zanosu, prepoznavajuai u Mariji nadasve onu koja je blažena zato što sluša i ostvaruje Božju Riječ (usp. Lk 11, 28).
Ne samo osjećaj, nego nadasve svjetlo Duha Svetoga, treba nas voditi u razumijevanju Majke Isusove i njezinoga doprinosa djelu spasenja.

3. Kad je riječ o pravoj mjeri i ravnoteži koju treba sačuvati, kako u nauku o Mariji, tako i u štovanju Marijinu, Koncil zauzeto potiče teologe i propovjednike Božje riječi “da se pomno suzdržavaju od svakoga lažnog pretjerivanja…” (LG 67).
Ta pretjerivanja potječu od onih koji upadaju u maksimalizam koji bi htio na Mariju sustavno proširiti posebna Kristova svojstva i sve izvanredne milosti, karizme kojima je Crkva obdarena.
Nužno je, pak, u nauku o Mariji uvijek paziti na neizmjernu razliku Marijine ljudske osobe i Isusove božanske osobe. Pripisivati Mariji “najviše” ne smije postati pravilo marijanskoga učenja koje se mora trajno odmjeravati onim što Objava svjedoči o darovima kojima je Bog obdario Djevicu poradi njezina uzvišena poslanja.
Isto tako Koncil potiče teologe i propovjednike da se “čuvaju uskogrudnosti” (ondje), tj. od opasnosti minimalizma u naukovnim stavovima, u biblijskim tumačenjima i štovanju, nastojeai umanjiti i eak isprazniti Marijinu važnost u povijesti spasenja, njezino trajno djevieanstvo i njezinu svetost.
Priliči uvijek izbjegavati takve skrajnosti snagom čvrste i iskrene vjernosti objavljenoj istini kako je ona izražena u Pismu i apostolskoj Predaji.

4. Taj isti Koncil pruža nam mjerilo za razabiranje izvornoga marijanskog nauka: “U Crkvi Marija, nakon Krista, zauzima najviše i nama najbliže mjesto” (LG 54).
To je mjesto najviše. Trebamo otkrivati tu uzvišenost kojom je Marija obdarena u otajstvu spasenja. Riječ je, naime, o pozivu potpuno usmjerenom na Krista.
To je mjesto nama najbliže. Na naš život duboko utječe Marijin primjer i njezin zagovor. Trebamo se, dakle, pitati koliko se trudimo da joj budemo blizu. Cijela pedagogija povijesti spasenja poziva nas upravljati pogled prema Djevici. Kršćanska duhovnost svakoga razdoblja poziva misliti o njoj kao o uzoru potpunoga prihvaćanja volje Gospodinove. Kao izabrani uzor svetosti Marija upravlja vjerničke korake prema raju.
Po tome što je bliska zbivanjima naše svakodnevne povijesti Marija nas podupire u kušnjama, ohrabruje u teškoćama, uvijek nas usmjeravajući prema vječnome spasenju. Tako sve više izbija na površinu njezina majčinska uloga: majka je svoga sina Isusa, brižna i nježna majka svakoga od nas, kojima ju je Otkupitelj s križa povjerio da je prihvatimo kao djeca u vjeri.