Rim, 19. 3. 1998. (IKA) – Međuvjerski dijalog katolištva s novim vjerskim pokretima ukazuje se sve nužnijim na različitim područjima crkvenoga djelovanja, osobito dušobrižničkim. Svjesno te nužnosti, papinsko sveučilište Gregorijana u Rimu već je niz godina povezano s vjerskim sveučilištem u Tenriju u Japanu. Odnosi između dva sveučilišta urodili su skupom profesora dvaju sveučilišta koji predaju povijest religija. Središnja tema skupa bio je međuvjerski dijalog između katolištva i Tenrikyo – “vjere božanske mudrosti” – vjerskoga pokreta nastalog u Japanu prije 200 godina. Razgovaralo se o različitim teološkim temama poput objave i spasenja te o najvažnijim društvenim problemima. Priređena je i izložba reprodukcija rijetkih knjiga i dokumenata o povijesti kršćanskih misionara, poglavito isusovaca, što se čuvaju u glavnoj biblioteci u Tenriju.
Pokret Tenrikyo nastao je g. 1838. kada se Miki Nakayami, iz jedne seoske obitelji, objavio Bog. Vjerski život njezinih sljedbenika temelji se na poimanju “Boga Roditelja”, stvoritelja čovječanstva koji se raduje kada ljudi žive “Životom radosti”. Ta vjera također uči da Bog ljudima daje tijelo kako bi se na zemlji pročistili putem dobrih djela. Duša je vječna i živi u milosnom odnosu s Bogom. Za vjernike te vjere grad Tenri je sveto mjesto i stoga hodočasničko odredište.
S predstavnicima Tenrikya “razgovarali smo o određenim pitanjima”, rekao je jedan od priređivača kolokvija o. Michael Fuss, profesor budizma i novih vjerskih pokreta na sveučilištu Gregorijana i savjetnik Papinskoga vijeća za međuvjerski dijalog. Poglavito je bilo riječi, ističe o. Fuss, “o monoteističkom poimanju, vjeri u jednoga Boga koji je sama ljubav prema ljudima. Vjerski život sljedbenika Tenrikya zasniva se na vjeri u ‘Boga Roditelja’, stvoritelja cijeloga čovječanstva i milosrdnog oca. To je polazišna točka kojoj se pridružuje snažni naglasak na vjersko svjedočenje, na neophodnosti, počevši od obitelji, svjedočenja vjerskih vrijednosti u suvremenome društvu”.
O. Fuss, govoreći o stavu koji katolištvo treba zauzeti prema novim pokretima, odgovara da se “upravo iz vjernosti vlastitoj naukovnoj i duhovnoj baštini, bez ikakva sinkretizma, rađa smjelo stvaralaštvo koje omogućuje sučeljavanje velikih izazova što ih pokreti nose sa sobom”. Rektor sveučilišta Gregorijana o. Giuseppe Pittau pojašnjava da, kako je rekao Sveti Otac, međuvjerski se dijalog “temelji na pozitivnim i izgrađujućim odnosima”, “uzajamnom poštivanju, izbjegavajući svaku dvosmislenost”. Primjerice, opazio je rektor Gregorijane, u tijeku susreta je “istaknuto da je kršćanski Bog Trojedini, da je postao čovjekom za nas te da je uskrsnuo”. U odnosima s ostalim vjeroispovjestima, kaže o. Pittau, “neophodno je traganje za istinom. To vodi ispravljanju pogrešnih mišljenja, hrabrosti ispovijedanja da Krist i danas odgovara na naše potrebe podsjećajući da Duh djeluje na sve”. Zadaća međuvjerskog dijaloga je također “razaznavati istinu na konfuznome području kakvo je ono novih vjeroispovijesti”.
Prema o. Pittau dijalog s novim vjerskim pokretima moći će biti koristan na predstojećoj sinodi za Azije “kako bi se shvatilo što je to potaknulo brojne osobe da napuste tradicionalnu religiju. Morat ćemo možda nastojati vidjeti koji su prijedlozi i metode koje novi vjerski pokreti nude masama. U mnogima od njima ima sinkretizma i imanentizma ali to nije ono što mi želimo imitirati. Međutim ne možemo samo kritizirati nego ih moramo i upoznati”. Cilj međuvjerskoga dijaloga nije “ujediniti sve vjere” u jednu sintezu vjera ili stvaranje nove nad-vjere već prije svega “služenje čovječanstvu, omogućujući vjernicima različitih religija i kultura da žive i rade zajedno u skladu kao članovi jedinstvene ljudske obitelji”. Plodni se dijalog “može razviti kada osobe različitih vjeroispovijesti dijele zajedničke vrijednosti” poput mira, obitelji, poštivanja stvorenoga, izjednačenoga korištenja zaliha na zemlji, pravilnoga korištenja javnih glasila te problema vezanih uz genetski inženjering. (f03259hr/sa)